Godina s njom prođe, a dan nikada!
O da, nitko me ne može toliko izbaciti iz takta kao vlastito dijete, a istovremeno me nitko ne može toliko usrećiti kao ona. Jer kada dan ipak nekako i nekada dođe svom kraju, shvatim da najviše od svega volim biti njena mama.
Sretan ti veliki četvrti, malo moje čudovište!