O svemu pomalo. I o ničemu previše.
Čudan neki dan.Vikend.Tjedan.Mjesec.Period.Umor me savladao na svim frontama.Onaj psihički je udario na najjače.Pa mantram.Mantram da me svi puste na miru.Da me nitko ništa ne pita.Da mi nitko ništa ne govori.Da mi nitko ne priča o svojim problemima.Da me nitko ne traži rješenja.Mantram samoću i tišinu.Mantram, mantram.Čarobiram.Vraćam se korijenima.I strašim oko sebe sve one koji se…
Na današnji Svjetski dan knjige i autorskih prava moram izdvojiti baš ovu knjigu. Moćnu i tešku. Pomalo podsjeća na one dobre stare ruske klasike koje sam čitala u srednjoj jer sam morala, a kasnije njihovo čitanje ponovila jer sam željela. Povijest jedne gruzijske obitelji ispričana kroz generacije snažnih i borbenih žena, svaka na svoj način…
Sviđa mi se ovaj moj pročišćeni kantun. Osobito kada znam što mi je “iza leđa” – još uvijek neraskićeni bor, kutije koje čekaju božićne ukrase, lampa i biljka koje inače stoje u ovom kantunu, dječje igračke na sve strane, prljavi balkonski prozori, parket išaran flomasterima, štrik sa mokrom robom nasred dnevnog… Da nastavim nabrajati? Bolje…
Najčitanija knjiga u našoj kući ove godine. Kad kažem najčitanija mislim na nekoliko puta dnevno. Nekoliko puta dnevno znači cijeli dan, od jutra do sutra. Iznova i iznova. Taman kad misliš da je gotovo, ajmo ponovno. Pa opet. I opet. Aj u 3 pm. Pepi, popeo si mi se navrh glave.Pepi, mani se gitare.Pepi, odi…
U zadnje vrijeme čitam samo literaturu o ženama za žene od žena. Pišem i dva podulja teksta za blog, također oba na temu žena. A sada kad malo bolje pogledam, čini mi se da čak i ova moja nova Euphorbia ima oblik… pa, žene. Da, u nekom sam čudnom periodu preispitivanja same sebe i analiziranja…
Nisam ljubitelj ratne tematike. U bilo čemu, pa tako ni u književnosti. Ali neke od najboljih knjiga koje sam pročitala su upravo takve. Ova Dežulovićeva me istovremeno toliko nasmijala, koliko i rastužila. Na “površini” tako duhovita, da sam se u nekoliko navrata od srca naglas nasmijala. Ali u svojoj suštini i ispod te površine zapravo…
Čitam samo navečer. Jedino tada imam vremena. Volje. Koncentraciju. Mir. I tišinu. Svoje ljetne ”knjiške” večeri provodim na balkonu s kojeg me mogu otjerati jedino šišmiši. Komarci. Prazna čaša. WC. Zbog prazne čaše. Plač djece (jeste i vi, kao i ja, upravo primjetili na sam redno mjesto stavila djecu kada je čitanje u pitanju?). Ili…
Super prigodan naslov, zar ne? Živio kolovoz,živjeli vi!
“Bura je moja omiljena zračna divljakuša. Hladna, oštra, razmetljiva, nepredvidljiva, tamna i plavkasta sjaja. Ima obilježja koja poštuješ, njezin nebeski ples i snagu.” Dugo, ali zbilja jako dugo nisam neku knjigu pročitala u jednom dahu. Za ovu mi je trebalo jedno jutro. Točnije, jedna mirna i samotna smjena u Buri. Nelagana i nejednostavna knjiga s…
Pa nekako mi se čini da su Smoje, Tisja i moja Butiga sve rekli!Ja ću još samo dodati da ljeto viče, vrišti MALO I VELO MISTO. I nikako drugačije.