Di god pogledan guzice i sise
Svugdi, pari mi se ludin, ljudi
Grudi ka puding, sise
Pari mi se smiju mi se, cice
Bradavice kroz majice se naziru
Nadiru ogromne, veće i veće
Žlijezde mliječne
Na njima usta se otvore
Dobra veče mi govore
Alo, alo, di si, čovječe, di si
Na sisi oko, gleda me gleda me gleda me
Di god pogledan guzice i sise
Alo, alo, di siii
Di god se okrenem gledaju u mene
Di god pogledan guzice i sise
Alo, alo, di siii
Di god se okrenem gledaju u mene
Di god se okrenem sise i guzice
Njišu se niz ulice
Spuštaju se dižu, dišu, cmaču
Žvaču tange jezde
Rade pokrete blage
Sa klupe dupe se diže i giba
Sve bliže i bliže, zijeva ka riba
Govori mi alo, di si, alo, di san
Guze prema meni puze, plove ka meduze
Lignje, dinje, kruške
Jedna za drugom se reda i u mene gleda me
Gleda me, gleda me, gleda
Di god pogledan guzice i sise
Alo, alo, di siii
Di god se okrenem gledaju u mene
Di god pogledan guzice i sise
Alo, alo, di siii
Di god se okrenem gledaju u mene
Masu me guzica i sisa
Uhodi u stilu SIS-a
Pitaju me di si, a da di san
Bulje u mene bulje
U sisi progone me misli o sisi
Dojke, dvojke, trice, četvorke, petice
Šestice, sedmice, osmice
Šire mi se nosnice
Obline atributi, u glavi mi se muti
Od mesa šta mješa u stanju san fleša
Oće me u ludnicu, gledan u guzicu
A ona gleda me, gleda me i kaže mi prr
Di god pogledan guzice i sise
Alo, alo, di siii
Di god se okrenem gledaju u mene
Tako pjeva dobri stari TBF. O guzicama i cicama. Koje su nekome zadovoljstvo. Sreća i ljepota. Nekome su nužno zlo. Nekome strah. A mnogima smetnja. Problem. Za mnoge, najviše za one koji iste nemaju. Očito. No, zanima me zašto. Kome i zašto smetaju ženske guzice i cice? Mislite li možda da su naše guzice i cice vaše? Pa ste uvjereni da se njima možete razbacivati kako vam se prohtije? Da možete o njima i za njih odlučivati? Zanima me mislite li da su guzice i cice jedino što mi žene imamo? Jedino što nas određuje? Mislite li da je to jedino što imamo za ponuditi? A možda se zapravo bojite da to ipak nije sve što imamo? Možda smo ipak nešto više od tog svog tijela? Možda, ali samo možda imamo i koristimo ono što nam stoji gore na vratu. Oh, proklete li smo!
Jer da. Kako god okreneš, krive smo. Krive smo što imamo guzicu i cice. Znam. Niste vi. Božemoj!
Ali ipak me zanima. Ne zamjerite jednoj slučajnoj ‘imateljici’ (da ne budem toliko bahata, pa kažem ‘vlasnica’) gore spomenutih dijelova tijela na tom pitanju. Voljela bih dobiti odgovor. Od svih vas. Dežurnih klečatelja, kmečavca i molitelja. Od svih vas. Koji zazivate Boga, u istoga se kunete i istoga se igrate. Od svih vas. Bez pokrića, bez glave i repa. Od svih vas. Koji kopate po tuđim tijelima, rujete po tuđim glavama i gledate u tuđe krevete. I od vas. Velikih samoprozvanih spasitelja žena. Pa i od vas. Licemjera. Osobito od vas. licemjernih i loših žena, koje ste drugoj ženi vuk. A onda na kraju i od vas. Hrabrih i velikih muškaraca. Koji sa svojim jakim rukama i nogama idete kroz život. I na druge. Da, od vas. Ubojice svih vrsta. Ubojice digniteta, samopoštovanja i života općenito.
Zanima me. Što se tu točno želi i traži? Što svi vi želite pokazati i dokazati?
Pitam za frendicu. Koja ima guzicu.
I za frenda. Koji ima cice.
Što? Točno? Želite?
Jer ja više ne znam odgovor. Zbilja ne znam. Ne mogu više to gledati, slušati i čitati. Osjećam iskonsko gađenje. Ne znam gadi li mi se više kako se muškarci ophode prema ženama, žene prema ženama ili općenito jedno živo biće prema drugom živom biću. Pa do kada više? Gdje i kada se povlači crta? Kada i gdje je nestao čovjek? Puna mi je kapa. Da ne kažem da mi je pun k. Onoga kojeg nemam, ali mi je vrlo vjerojatno veći nego vaš kojim mlatite kao relikvijem i u ime kojeg si dajete za pravo puno svega i previše.
Ne želim gledati svoju kćer i pitati se hoće li se, s čime će se i protiv čega će se ona jednog dana boriti. Ne želim gledati svog sina i pitati se hoću li ga dovoljno dobro odgojiti da on ne bude taj protiv čega će se borbe voditi.
Ne želim. Ne mogu. Ali moram. Zbog vas. Jer zbog svih vas je biti žena tako teško. Tako prokleto teško.
Bilo je teško jučer. Teško je danas. A teško će biti i sutra.
Jer:
Kad ćeš imati djecu?
Zašto si rodila?
Zašto ne radiš?
Zašto si doma?
Domaćica si.
Rob si kuće.
Samo čistiš i pereš.
Besposlena si.
Lijena.
Ne težiš ničemu više.
Zašto radiš?
Nikad te nema doma.
Karijeristica si.
Nemajka si.
Tko brine o djeci?
Tko brine o mužu?
Jel kuhaš?
Ne čistiš.
Još se nisi udala.
Kad ćeš?
Stara cura si.
Nisi u vezi.
Kurva si.
Drolja.
Raspuštenica.
Probisvijet.
Zašto si se oženila?
Tako rano?
Svijeta nisi vidjela.
Okovala si se.
Glupa si.
Glupačo.
Ne možeš ništa.
Nesposobna si.
Zašto misliš da ne možeš?
Moraš.
Moraš sve.
Gdje ćeš takva?
Uredi se.
Sredi se.
Našminkaj se.
Ofarbaj kosu.
Nalakiraj nokte.
Našminkaj usta.
Obična si ženturača.
Odvratna.
Gadiš mi se.
Ne držiš do sebe.
Nesigurna si.
Ružna si.
Vidi ju, što si se tako naperlitala?
Skini tu šminku.
Makni te nokte.
Lijepa si.
Praviš se važna.
Prirodno je ljepše.
Umjetno je bolje.
Stara si.
Nemoj ostariti.
Ne smiješ.
Mršava si.
Premršava.
Udebljaj se.
Debela si.
Obuci se.
Sakrij se.
Skini se.
Neću ti ništa.
Ti si kriva.
Kurvetino.
Volim te.
Pa pitam. Za sebe. Za svoju kćer. Za sve druge žene. I njihove kćeri.
Zašto? I do kada?