O muškarcima se uvijek piše i govori u konotaciji nepravde i diskriminacije koja se čini prema ženama. Nerijetko su nažalost glavni akteri u priči nasilja i zlostavljanja. Grozno je svjedočiti svemu tome. Duša te boli. Osjećaš se bespomoćnom pred takvom silom. Pred takvim stanjem uma. Kako promijeniti takvo društvo? Takav svijet? Hoće li se uopće ikada išta promijeniti? Ne znam, bojim se…
Međutim, nisu svi takvi.
Srećom, moji muškarci nisu. Dapače.
Svi moji su dobri, nježni i empatični.
Brižni i puni ljubavi.
Pametni, duhoviti, vrijedni i snažni umom i tijelom.
Osim kada ih udari temperatura 37.
Tada gasi sve, motaj kablove.
Nisu za ništa.
Zbilja sam zahvalna za sve njih u svom životu.
Mojim najbitnijima, najvažnijima.
I najvoljenijima.
Tati, koji me odgojio i bratu s kojim sam odgajana i rasla. Ovom mom čovjeku, kojeg sam odabrala za graditi svoj život i budućnost. I ovom našem malom, koji je odabrao nas dvoje da bude naša budućnost.
Ja sam jedna sretna i bogata žena s vama.
Ok, većinu vremena, ne uvijek.
Nećemo si lagati.
Da, zbog takvih kao što ste vi, svijet je ljepše mjesto. Moj svijet je ljepši.
A svijetu zbilja treba takvih..
Oh, kako li mu samo treba..
Sretan vam vaš dan.