Ona: “Ajde me slikaj kako radim kolače.”
Ja: “Ajde.”
Ona: “Ali ajde kao da ih ja valjam, a ti me slikaš.”
Ja: “Pa valjaš ih.”
Ona: “Da, ali kao da ih ja valjam i da su kao lijepi.”
Ja: “Zašto ‘kao lijepi’? Puno je nešto tog tvog ‘kao’ 
“
Ona: “I kao da sam ja Wednesday i stavljam mračnu čaroliju u kolače.”
Ja: “Roža, ne trebaš stavljati nikakvu mračnu čaroliju u ove kolače. Dovoljno su oni mračni…”
Ona: “Da. Jer sam ja Wednesday. I ja sam mračna. I imam čaroliju. A ti si Morticia i ne znaš raditi kolače. Pa ti ja pomažem. Da budu ljeŠPi.”
Ja: “O živote, robijo…”