Na kraju dana, kada se spusti noć, a ja u miru i tišini svog doma sama sa sobom rezimiram sve borbe koje sam vodila i koje vodim tijekom dana, jedino što mi je zapravo bitno – su oni.
Borbe koje vodim jednostavno moram voditi. Zbog sebe. Da mogu koliko toliko mirno zaspati. Da znam da sam napravila i da radim sve što je u mojoj moći. Da radim sve što mogu za opstanak moje Bure u ovom trulom gradu kojeg toliko volim.
Ali borbe vodim i zbog njih. Da im ne pričam u prazno. Da im jednog dana, na vlastitom primjeru, mogu pokazati. Naučiti ih. Da u svemu što radiš trebaš dati svoj maksimum. I da se za ono što ti je važno treba i vrijedi boriti.