Djeca su odavno otpremljena na spavanje.
Piva je ohlađena i rastočena, a prsti upravo razgibani.
Kreće Seljačka buna, round two.
Rekla sam da više neću.
Da sam gotova.
Jer sam umorna, istrošena i isfrustrirana.
Jer se svima jebe živo, pa što bi se onda jebalo i meni?
Isprike na izrazu, ali teška vremena jednostavno zahtjevaju teške riječi iz kojih vrišti bijes i nemoć.
No ipak. Jače je ovo od mene. Ne mogu da se ne borim. Da vičem. Pustim glas. Da, kako bi rekla moja baka, jebem mater svima.
I ne. Ne ispričavam se na izrazu. Ne zapravo.
Jesu. Oni zaista jesu jači od nas.
Ali učinili su nas ljudima koji zapravo nemaju više ništa za izgubiti.
A takvi… E takvi su najgori.