Na današnji Međunarodni dan obrazovanja Hrvatska bojkotira trgovine, a u Srbiji počinje generalni štrajk. Moram priznati da ovo što su studenti u Srbiji pokrenuli me taklo do srži. Njihova ustrajnost, trud i vjera su nevjerojatno inspirativni. Primjer su mnogima i skidam im kapu do poda!
Naš bojkot trgovina nema toliku težinu. Nisam ni sigurna koliko će jedan dan promijeniti stvar. Nisam sigurna ni je li se prava stvar bojkotirala. No bez obzira na to, bojkot je danas, a ja sudjelujem u njemu. I ne, nismo jučer napunili frižider za 10 dana.
Svijet je postao jedan veliki “čušpajz”. Naša država i moj grad nisu nikakva iznimka. Nažalost. Zato je od iznimne važnosti ustati na noge i dignuti glas. Boriti se za pravednije i bolje društvo!
Nedavno sam slikala ovu fotografiju koja mi se baš danas čini prigodna. Sjećam se trenutka kada sam ju okinula. Nenamjerno sam omela ovog nonića u njegovim mislima. Okrenuo se prema meni i pogledao nas. Nasmiješio se kada je vidio djecu. Neprimjetno mi je kimnuo i krenuo dalje svojim putem.
A ja sam pomislila kako jednog dana želim doći u njegove godine znajući da sam proživjela sve one prošle sretno i u miru, sa svojim najbližima. U uređenom društvu u kojem se neću morati brinuti za svoju i svu drugu djecu. Da ću brojati svoje zadnje dane znajući da ih ostavljamo u nekom boljem i ljepšem svijetu.