Jedna od trenutno glavnih tema u Hrvata je bojkot.
Vrtoglavo visoke cijene proizvoda koje naša i ne baš toliko visoka primanja jednostavno ne mogu pratiti. Onda su Hrvati odlučili da bi bilo dosta. Odnosno, nisu odlučili, nego im se reklo da je dosta i da – ne rade ništa. Stopirajte sve svoje aktivnosti! Odlično, može! Mi Hrvati ćemo se aktivirati tako da budemo neaktivni, kud’ ćeš bolje.
I tako se krenulo u bojkot. Trgovačkih centara i lanaca, određenih proizvoda na određeni period, svaki četvrtak tri lanca, onda svaki petak sve transakcijske aktivnosti. Određeni proizvodi se bojkotiraju jednom tjedno. Ne, čekaj. Tri proizvoda jednom tjedno? Ili jedan proizvod tri tjedna. Ili samo petkom? Ne, kreće od četvrtka. Proizvodi ili dućani? Bojkotiraju se benzinske, restorani i kafići cijelo vrijeme, samo periodično, samo četvrtkom ili samo petkom? Što je sa Sky Colom, napitkom od životne važnost? Zna li itko?
Ne. Moram biti iskrena.
Ja apsolutno nemam više pojma kada se što bojkotira. Potpuno sam se izgubila i pogubila.
No na stranu šala.
Jesam za bojkot, podržavam ga. Dapače, sudjelujem u njemu. No ipak se nikako ne mogu oteti dojmu da je realizacija svega baš nekako kriva i da će na kraju najviše “fasovati” oni koji ne bi trebali. Mali ljudi, radnici, privatnici, obiteljski poduzetnici i obrtnici, opg-ovi…
No ok.
Možda krivo mislim.
Nadam se da krivo mislim.
Uglavnom, zašto ovo pišem?
Jer ljudi moji, mogu li ja kupiti kaladont, kada ga smijem kupiti i gdje ga mogu kupiti?
Jer ne znam.
Majkemi, ja ne znam.
A moram znati.
Jer KALADONT MI JE PRI KRAJU I ŠTO DA JA SADA RADIM?!
