Volim svoj grad.
Oduvijek sam veliki lokalpatriot.
Stvar je u tom nekom osjećaju pripadnosti, opuštenosti i neopterećenosti koji mi ovaj grad pruža.
Ili barem, što mi je nekada pružao.
Zadnjih mjeseci mi je jako teško osjećati taj svoj grad.
Gotovo pa nemoguće.
I osjećam veliku frustraciju zbog toga.
Pa onda…
… ovako u smiraj dana,
kada grad utihne,
kada borbe koje su se vodile
tijekom dana odu na počinak,
kada napokon umirim svoj um i tijelo,
kada nakratko potjeram
sve svoje teške misli
koje mi u zadnje vrijeme
ne daju disati,
ponovno ga osjetim.
Taj svoj grad.
Kojeg volim.
A kojeg mi je postalo tako teško voljeti.