Ovo je slika od neki dan. Čuvali su ju nono i nona. Bio je lijep dan. Sjalo je sunce, ptičice su cvrkutale. A nono i unuka su se valjali u planini zemlje u vrtu koja je inače bila rezervirana za nonino cvijeće. Više nije, što se toga tiče. Ne znam točno što su nono i unuka radili, ali znam samo da se nona križala, a ja psovala. Nije ih to baš taklo. Bilo im je super. Pa su jedno drugome obećali prvom sljedećom prilikom ponoviti taj provod života.
Danas ju čuvaju opet. Na moju sreću, nebo mi je uskočilo u pomoć. Pada kiša. Planina zemlje je pokrivena. Danas ne mogu roniti u blatu. Ni jedan ni drugi. Jer, ponavljam (nono čitaj: upozoravam) – kiša je.
Dakle, sretan prvi april nonu i njegovoj unuci. Sretan vam bio!
Nebo se lijepo našalilo s vama.
A tebi kišo, hvala! Zbilja, hvala ti.