Bok ljudi!
Piše vam studentica. Obična studentica iz Rijeke koja voli taj grad koji teče i sve što on nosi. Voli čitati i pisati, slušati i gledati, jesti i piti, družiti se i samovati, skakati i sjediti. Sve u svemu, voli sve što vole mladi (iako pomalo otrcana i isfurana faza, moram priznati da uvijek odgovara stanju svijesti).
Biografija? Nema ju smisla pisati, nije ništa drugačija od tuđe. Starci, brat, dečko, prijatelji i ostali ljudi oko mene. Svi su oni prisiljeni ovo čitati. Divni su.
Zašto još jedan blog? Ne brinite, nisam novi Hemingway, Che Guevara ili pak Gloria Steinem. Čisto sumnjam da će moji prstići otipkati klasik koji će ponosno krasiti nečiju policu (iako, čovjek se uvijek može nadati), neću dizati bune, pozivati ljude da se osvijeste i da idu kontra sistema (a možda i hoću), niti će ovo biti klub žena (Steinem, ne brini – i dalje te volim).
Upravo suprotno. U ovom moru nezadovoljstva, teških situacija i sveprisutne crne boje, čovjeku trebaju one male stvari koje život čine ugodnijim.
Ispijanje kave na suncu, čitanje dobre knjige, ‘đuskanje’ na odličnom koncertu, razmišljanje o toj škembi koju imaš dok grizeš sočan cheeseburger, raspravljanje o navedenim temama i filozofska tumačenja istih sa društvom uz nezaobilaznu pivu ili možda obiteljsko jedenje kod bake (koja je malim dijelom vjerojatno i utjecala na spomenutu škembu).
Jednostavno, sitni hedonizam i pozitiva.
I upravo bih tu ulogu htjela preuzeti na sebe. Unijeti malo dobrih vibracija u vaše svjetove. Pa makar na par minuta tjedno, dok čitate ove redove. Ja zadovoljna.
Eto, toliko od mene za prvi put. Do mog sljedećeg pisanja i vašeg čitanja, rokajte good vibration!