O svemu pomalo. I o ničemu previše.
Svakodnevno gledam i slušam što se sve događa u Lijepoj našoj u ove zadnje dvije pandemijske godine. I kako vrijeme ide, sve više i više se ježim. Sve više i više mi je muka. Od vijesti. Od broja umrlih. Od broja zaraženih. Od načina liječenja i neliječenja. Od mjera. Od njihovog provođenja i neprovođenja. Od…
Nisam htjela pisati o ovome. Jer mi je toliko mučno. Toliko, da mi je o tome teško čak i razmišljati. Pomisliti. Izgovoriti naglas. Ali sve druge riječi, svi drugi pisani tekstovi su toliko banalni i nebitni u ovom trenutku. Jer dok ja upravo sjedim u sigurnosti svog sretnog doma i gledam svoju dvogodišnjakinju kako veselo…
”A što je čekala do sada?””Ja bih odavno otišla!””Sama si je kriva!””Nije se žalila dok je napredovala!””Gdje je Milena bila dok je bila nitko?” Komentari od kojih mi se diže želudac i u najmanju ruku me tjeraju na povraćanje. Komentari zbog kojih osjećam istinsku fizičku bol. Ljudska bezosjećajnost i nepromišljenost tvore savršeni par s njihovom…