Godina prođe, dan nikada. Kaže Laušević. I kako li samo ima pravo. Osjećaš se kao da stojiš na mjestu, u vrtlogu beskraja. Kao da dani nemaju ni početka ni kraja. Sve je to jedna velika masa, čušpajz u kojemu imaš glavnu ulogu, bez nominacije za Oscar. A onda odjednom, godina prođe. Pa kako? Kada? Toliko…
