Ljeto je gotovo. Ne službeno, ne kalendarski. Već u mojoj glavi, u mom ormaru. Sve moguće i nemoguće morske potrepštine su spremljene u najudaljeniji kantun ormara, a moje misli dozivaju najljepše mi godišnje doba – jesen. Dozivaju i čekaju. Strpljivo. I dok ne dočekam, razmišljam retroaktivno. O ljetu 2021. Unatoč tome što su gorili i…
Autor: Kulturnjaca
Svemire, hvala ti!
01.09., srijeda. Dragi dnevniče,danas se svemir vratio u normalu. Nijedna planeta više nije na krivom mjestu, a osobne čakre su se napokon izbalansirale. Dijete se nakon mjesec dana praznika vratilo u vrtić. Obje smo plakale od sreće. Ja više nego ona.Šankovi kafića su se otvorili. Sad se mogu na jedan napokon i nasloniti kao čovjek.Sve…
Muzika na struju
Jedna “obična” priča nastala u mom “običnom” domu. Priča koju bi rekao svima. I ne bi podijelio sa nikime. Vijest: Dolazi Bajaga na Ljetnu u Opatiji. Datum 21.08., subota. “Ćemo ići?”“Mogli bismo.” Vijest broj 2: Bajaga na Ljetnoj odgođena zbog tehničkih razloga. Novi datum koncerta 20.08. Kupljene ulaznice vrijede i za novi datum. Mi nismo…
Što je žena bez škembe
Iiiiiiiii stiglo je ljeto! Stiglo je vrijeme izlaganja svog ugodno ugojenog zimskog tijela suncu. Stiglo je vrijeme oblačenja kupaćeg kostima koji se očito stisnuo u pranju. Očito. Ne sjećam se vremena kada nešto nije visjelo onako kako ne treba visjeti. Možda prije nego što sam ostala trudna. Kažem – možda. Sjećam se da sam prošle…
Đurđa, saksofon i kava za ubiti
Petnaest minuta do šest. Grad spava. Ulica je još uvijek tiha. U tolikoj mjeri da možeš čuti isparavanje sinoćnje kiše s mokrog asfalta. Udaljeni zvuk semafora trenutno zvuči kao glasan bubanj, kojeg s vremena na vrijeme nadglasa samo pokoji auto ranoranioc. Ulična rasvjeta u Ulici polako ustupa mjesto prvim sunčevim slabašnim zrakama koje lijeno izviruju…
Ja sam svoje rekla
Od trenutka kada sam postala mama, počela sam se bojati onog dana kada će moje dijete pokazati svoje razmaženo lice. Kada se svi moji pokušaji da ju ne učinim razmaženom pokažu kao totalan fijasko, a ona mi plačnim glasom odgovori ”neću” ili ”moje”. Kada me pokuša vrtjeti oko svog malog prstića, a ja joj to…
I bi tišina
Nisam htjela pisati o ovome. Jer mi je toliko mučno. Toliko, da mi je o tome teško čak i razmišljati. Pomisliti. Izgovoriti naglas. Ali sve druge riječi, svi drugi pisani tekstovi su toliko banalni i nebitni u ovom trenutku. Jer dok ja upravo sjedim u sigurnosti svog sretnog doma i gledam svoju dvogodišnjakinju kako veselo…
Oh blokado, ti prokletnice!
Kreativna blokada. Gadna stvar. Teška bolest. Tolike je ubila i uništila. I mene će, sigurna sam. Napada um, ponekada i tijelo. Dođe ti potiho, iza leđa. Ne vidiš ju, ne čuješ ju. Ne očekuješ ju. Taman kada se opustiš i spustiš sve svoje štitove – ona te zgrabi. Drži te toliko čvrsto da poludiš. Odvede…
Tri po cijeni jednog
”Evo izvoli!””Što je to?””Otvori.”Zvuk kratkog paranja ukrasnog papira.”Đole! Svaka čast!””Da! Našla sam ti ovako u kompletu tri CD-a. Sve pjesme su na njima.”Tišina. Proučavanje omota. Na licu mu zabljesne zabavljeni izraz lica koji mu se uvijek pojavi kada netko nešto zajebe.”Što ne valja?””Ništa, ništa.””Ne, reci mi. Nisu dobri?””Ma jesu, odlični su.””Ali?”Pogleda me podrugljivim pogledom.”Pa kad…
Ne volem Đole. ni ja. Ne volem…
Još nas samo nekoliko dana dijeli od Valentinova kojeg možemo podijeliti na nekoliko vrsta. Da, postoje različita Valentinova do kojeg drže različiti ljudi na različite načine. Ok, da vam odmah kažem i to Balaševićevim rječnikom: NE VOLEM! Ne, ne volem nijednu vrstu ovog dana. Sve dlake na tijelu mi se naježe od neke sitne i…












