Jedna “obična” priča nastala u mom “običnom” domu. Priča koju bi rekao svima. I ne bi podijelio sa nikime.
Vijest: Dolazi Bajaga na Ljetnu u Opatiji. Datum 21.08., subota.
“Ćemo ići?”
“Mogli bismo.”
Vijest broj 2: Bajaga na Ljetnoj odgođena zbog tehničkih razloga. Novi datum koncerta 20.08. Kupljene ulaznice vrijede i za novi datum.
Mi nismo kupili još ni za onaj prvi termin.
“Odgođena Bajaga.”
“Za kada?”
“Za dan prije.”
“Ćemo ići?”
“Mogli bi”
Petak, 20.08. Karte još nisu kupljene.
“Ćemo ići?”
“Nismo kupili karte.”
“Pa kupit ću sada.”
“Nismo organizirali čuvanje male.”
“Ajde pitat ćemo nonu.”
“Ajde.”
Nona pristaje večeras doći čuvati. Roditelji kupili karte. Komentiraju kako nikada do sada nisu kupili karte na sam dan koncerta.
Vrijeme polaska. Roditelji su spremni, nona je došla. Izlaze iz stana, praćeni krokodilskim suzama male. Mamu malo stisne u grlu. Nona kaže: “Samo izađite, sad će ona prestati.”
Izašli smo.
Zaboravili da je plakala.
Jer. Izašli smo.
Dolazimo u Opatiju. Tražimo parking. Jedva ga našli. Zakasnit ćemo. Ni to nam se nije nikada dogodilo. Uvijek na koncert dođemo ranije. Zauzmemo dobra mjesta. A prije prvog takta, ona prva piva je već popijena. Ovaj put neće biti to slučaj. Mama je zbog toga nervozna.
Stižemo ispred Ljetne. Ipak na vrijeme. Vadimo karte, čekamo u redu. Dolazimo do zaštitara. Skeniraju nam karte.
“Oh, ovo vam je za Bajagu.”
“Da.”
“Ali danas je Parni valjak.”
“Kako?”
“Parni valjak vam je 20.08.”
“Ali danas je 20.08.”
“Je.”
“Pa Bajaga je znači danas.”
“Ne, danas je Parni.”
“Ne razumijem. I Bajaga je 20.08.”
“Je. Ali…”
Gledamo prst zaštitara kako putuje prema ulaznici u rukama i pokazuje datum.
“… Bajaga vam je 20.08….
…2022. godine.”
Danas, 21.08.2021. godine – pišem nam podsjetnik. Jer za 365 dana idemo na koncert.
Palim žarulju u to ime. Jer nam iste očito nedostaju u glavama.