Kada bih samu sebe morala nekako opisati, onda bih to učinila upravo s ovom fotografijom!
Jer na njoj je sve. Sve moje boje, čitava paleta. Sva moja crnila i šarenila. Sav moj cinizam s kojim kročim kroz život. Koji me drži koliko toliko normalnom. Koji me spušta na zemlju i nemalo puta zabavlja. Tu su sva moja razmišljanja, stavovi i pogledi na svijet. Sve moje brige i razbibrige.
Tu su sve te moje rožice i bure koje mi ne daju mira. Koje ponekada zasmrde, ali miris je to koji dišem. Živim. I volim.
I da. Ako se pitate – ovo cvijeće je smrdjelo. Oh, kako je samo smrdjelo!