Ove sam godine bila “Festive AF”, odnosno – blagdani su mi se popeli navrh glave.
Cijelo sam ovo vrijeme jedva čekala da sve skupa što prije završi.
S obzirom da sam jedna od onih koja zbilja obožava sve što ima veze sa Božićem, teško ove godine mogu samoj sebi objasniti samu sebe.
I sve sam ja napravila po pravilima: okitila sam bor i kuću, kupila i zamotala poklone, obukla djecu u vilenjake, napravila kolače, ostavila ih na Badnjak Djedu Mrazu ispod bora, pjevala s malom sve moguće i nemoguće božićne pjesme. Da, kažem vam, sve po pravilima. Sve. I sve preko one stvari.
A sada se, prvi put u životu neizmjerno veselim raščišćavanju kuće od svih božićnih dekoracija. Ne znam osjećam li se više kao Grinch koji krade djeci Božić ili kao svi oni malo stariji koji su na današnji dan nekada jako bučno raskićivali bor i u podne ga, usred bijela dana, bacali u smeće da ih svi susjedi vide i čuju. Kako nedajbože netko ne bi pomislio NEŠTO KRIVO.
Bilo kako bilo, danas Božić odlazi iz naše kuće. Iz čistog razloga jer je nedjelja i imam vremena za to.
Btw.
Mi imamo umjetni bor.
Ne bacamo ga u smeće.
Svake godine ga inače ostavimo okićenog do kraja siječnja.
Jer nam je lijepo.
I jer smo buntovni, ne pazimo na pravila.
A najmanje na to što će susjedi reći.