Riječke crtice ponedjeljkom.
Odgojena sam da budem kulturna. Da se pristojno ophodim prema svima.
I toga se držim. Uvijek. U svim situacijama i sa svim ljudima. I onda kada mi se to neda. I onda kada druga strana to ne zaslužuje. Tada najviše. Prisilim se razvući osmijeh i reći ”nema problema/ sve u redu”, iako bih drugoj strani u tim trenucima najradije glavom o zid. Njegovom, pa onda i svojom. Jer ne podnosim nekulturu, aroganciju i bahatost. To mi je nešto najmrskije. Iako bih ponekada voljela da imam i ja to u sebi, kao što imaju i oni. Pa da mogu bez ikakve grižnje savjesti svima naglas j… sve po spisku 
No ono što me uvijek i bez iznimke izbaci iz takta je vozačka (ne)kultura. Osobito sada ljeti, kada se našim domaćim vozačima pridruže i oni strani. Majkomila! Tu ne znaš tko pije, tko plaća. Tko vozi lijevo, tko desno. Tko ide naprijed, tko u rikverc ili pak tko jednostavno samo stoji u leru 
Ova igra živaca se najbolje igra na riječkim parkinzima, a vaš se vlastiti odgoj i naučena pristojnost ozbiljno testiraju. Vrlo zanimljiva društvena igra, moram primjetiti 
Broj sudionika je neograničen. Kad kažem neograničen, onda zbilja mislim – neograničen. Svi su pozvani na sudjelovanje jer se rampe nikada ne spuštaju. Nikada. Cilj igre je napraviti što više krugova po parkingu u krivom smjeru. Bonus bodovi se dobivaju ako se praviš da se tebe to ne tiče / ako smatraš da si u pravu / ako psuješ / ako ne znaš parkirati. Što više drugih autiju zatvoriš i što više drugih vozača iznerviraš, to bolje. Pobjednik je onaj koji prvi napravi čep. Ne, pobjednik nije onaj koji prvi nađe parkirno mjesto. Jer njega nećete naći ovako i onako 
Prazni parkinzi u Rijeci, bez nekulturnih ljudi, su samo oni koji još nisu pušteni u promet. Ili kojih jednostavno nema na gradskoj mapi, odnosno – koji ne postoje i koji još nisu izgrađeni.
Živjelo ljeto u gradu!