I odlučila ja napraviti napokon web stranicu za ovaj svoj blog. Znate, baš onako kako treba. Iskeširati za domenu, hosting i za svašta još nešto što, da vam budem iskrena, ne razumijem ni najmanje.
Kažu da nije to toliko komplicirano. Da su nam danas dani svi mogući alati za što jednostavnije rukovanje istima. Pa rek’o, ajde da vidimo. Nisam baš takav tudum. Ali da. Plot twist. Jesam.
Ne kontam ja to ništa. Osjećam se trenutno kao ova moja iza mene. Osjećaji su nam identični. Razlozi drugačiji, istina. Ona plače jer sam joj se usudila reći da ću joj baciti sve igračke u kantu za smeće ako ih ne pospremi. Pa umjesto da ih zbilja i pospremi, urliče zbog te nevjerojatne nepravde koja joj je izrečena. Plačem i ja, kao i ona. Možda i jače. Ali u sebi. Jer nema više nigdje za kupiti onog priručnika Internet for dummies. Ili ima. Ali mi ga neugodno kupovati.
Eto. Baš lijepa nedjelja.
Pomozibože!
Meni.
Njoj.
Kompjuteru.
I igračkama.