Izgubio je dudu. I svaku nadu da će ju ponovno pronaći. No unatoč gubitku kojeg u prvom trenu nije primio baš najbolje, odlučio je da će ipak pokušati zadržati pozitivan duh i gledati na stvari pozitivno. Jer ipak je on sada već veliki dečko od 4 mjeseca.
Kao mama sam stavljena u nezavidnu poziciju. Jer što ako mu kažem kako stvari zapravo stoje?
Hoće li početi preispitivati sebe? Sve ono što zna i misli da zna?
Hoću li mu uništiti ovaj četveromjesečni životni stav i pozitivan duh?
Što će se pobogu dogoditi ako mu kažem da, iako je sada velik dečko, još uvijek poprilično blentav?