Svi koji me znaju, znaju da imam problema s mjerama.
Odnosno, JA MJERITI NE ZNAM.
Ne razumijem brojeve. Jednostavno ih ne vidim.
Visine, duljine, širine, dubine, centimetri, metri, pretvaranja veće u manje, manje u veće, kvadrature, površine, tlocrti… Ja vam to ništa, ali apsolutno ništa ne razumijem.
Što je šteta, jel. Jer zbog moje nevjerojatne nesposobnosti u brojevima mnogo sam love bacila u vjetar. A kako to u našem kućnom budžetu ne bi bilo prikazano kao bačen novac, mnogo sam tako krivo izmjerenih komada morala prenamjeniti u nešto drugo s pričom da sam BAŠ TO TAKO HTJELA.
Pa sam redom kupila:
– premali balkonski stolić – za hobite
– preveliku stolicu za dnevni – za Hulka
– preduboke stolice za kuhinju – nismo mogli u kuhinju od njih ući
– preširoku policu za dječje igračke – pa sam ju morala okretati i pomicati KAUČ
– male, male, sitne jastuke za spomenuti kauč – toliko male da nam ni uho ne stane na njih kad legnemo
– razne sitnice potpuno krivih dimenzija, neke su premale, neke prevelike – posude, staklenke, kutije za pohranu, pitare za cvijeće, okvire za slike…
Ima toga još puno. No da ne nabrajam sad sve, da se baš ne sramotim toliko…
I svakom tom krivom kupovinom pomislim kako sam nadmašila samu sebe.
Ali… uvijek mogu ja i bolje!
Jer ovo je… ovo je dragi moji, nešto najgore što sam ikada napravila!
Predstavljam vam novokupljenu – ne kafetjeru – nego kadu za kavu! U kafetjeri komotno mogu okupati svog jednogodišnjeg sina. Koji također nije baš mali.
Moj izraz lica kad je poštar donio kutiju je bio neprocjenjiv. Nije mi bilo jasno. Jesam li ja naručila kafetjeru ili sam krivo kliknula, pa sam očito naručila lavandin.
Slika nažalost ne može dočarati veličinu ovog monstruma. No ako ikada budete imali priliku uživo negdje vidjeti kafetjeru za 18 ŠALICA, sjetite se mene. I nemojte biti kao ja. Zaobiđite tu kafetjeru i izađite iz trgovine. Pardon, istrčite iz nje.
Toliko od mene za danas.
Jer danas ju idem zamijeniti.
Za manju.
Božemipomozi.