I taman kada pomisliš koliko si umorna i iscrpljena. Taman kada pomisliš koliko je teško “hendlati” dvoje ovako malenih. Kada pomisliš koliko te on fizički, a ona psihički “siše” i možeš li ti to uopće izdržati?
Taman kada pomisliš na sve one stvari u trenutku slabosti i kojih se sramiš izreći naglas. Kada dođu oni trenuci u kojima si želiš kosu počupati i sve poslati u tri lijepe. Oni trenuci u kojima se pokušaš sjetiti kako se zoveš i tko si ti uopće.
Taman kada… E da, baš tada ti oni naprave ovako nešto.
Nešto da zaboraviš na sve.
Da više ništa ne postoji u tvojoj glavi.
Nešto da ti srce ispune toplinom.
Nešto da više ne postoji nijedan “zašto”.
Jer su oni tvoj “zato” 
Kakva manipulativna đubrad!