Naš stan ima 54 kvadrata.
5 prostorija i 20 zidova,
ne računajući špajzu i balkon.
Radno sposobnih zidova 15.
Pod “radno sposobnim”, mislim na zidove koji mogu na sebe zaprimiti određen teret.
Pod “teretom”, mislim na slike.
Jasno.
Danas, nakon gubitka najdražeg druga, bila sam toliko slobodna izbrojati spomenuti teret po zidovima, kako bih razumjela njegov odlazak.
Razumjela.
Opravdala.
Oplakala.
Kako god.
86.
86 slika na 15 zidova.
U stanu od 54 kvadrata.
Nije ni čudo da više nije mogao podnijeti taj pritisak. Nisu ga godine stisle, iako ih je imao prilično.
Stisla sam ga ja.
Prokleta da sam!
Suze lijem za njim.
Jer bio je jedan jedini.
A takvi se više ne rađaju.
Bit ćeš zapamćen.
Nikada zaboravljen.
