Rekla sam mu da bih htjela kupiti jedno stablo za naš balkon.
Sarkastično mi je odgovorio da je to baš super ideja.
Zakolutala sam očima jer nema moju viziju i ne vidi ono što ja vidim.
To sam mu i rekla.
Komentirao mi je da shvaća on moju viziju.
Ali mu je samo žao što mi je vizija kriva.
Kako to misliš?, pitala sam ga pomalo uvrijeđeno.
Pa vidiš li ti koliki je nama balkon i što si sve dovukla na njega? Imamo metar sa metar, a ti si na njega stavila dva stola, stolice i toliko ovih vaza s biljkama kojih nema gdje nema!
Nemam gdje stati na balkon, kamoli sjesti!
I ti bi sad i stablo još ovdje? Stablo čega? Možda hrast? Jesi li razmišljala o hrastu?
Ne budi smiješan.
Nećemo imati hrast.
Imat ćemo maslinu.
Maslinu?
Super.
Možemo i dnevni onda preurediti.
Maknuti kauč i komodin. Sve prilagoditi za proizvodnju maslinovog ulja.
Maknut ću ovaj stol, zbilja je prevelik.
Kupit ću manji.
Mumljam na glas, ne slušam ga više.
Ma zašto zamijeniti stol?
Zašto ne samo DODATI JOŠ JEDAN?
Duhovit je.
Ha ha.
Ovaj mi se ionako ne sviđa, nikad mi nije sjeo.
Ne brini, riješit ću ja sve to. Bit će tu mjesta i za nas i za maslinu.
Toga se i bojim…
Promumljao je.
Ignorirala sam ga.
Uglavnom.
Kupila sam novi stol. Ekonomičnije veličine za naš ‘metar sa metar’ balkon.
Ovaj drugi manji stolić sam pretvorila… Pa u ništa zapravo, samo sam ljepše složila pitare na njega.
Kako su nam stolice u relativno ok stanju, njih sam odlučila zadržati.
Samo malo izbrusiti, bolje zavidati i prefarbati.
Ovog mog jadnika sam poslala po crnu farbu.
Bio je oduševljen. Ali je otišao. I kupio mi. Što će, jadantije.
A onda, kad već farbam i uređujem stolariju na balkonu… pa mogla bih i ove sukulente presaditi. Ionako im je vrijeme. Logičnim slijedom događaja i razmišljanja, odlučila sam da je vrijeme i za novu “pitarsku postavu”. Čisto da mi stilski više odgovaraju ostatku balkona…
Ne, nije bolest sve što boli.
Otišla sam u vrtni centar. Kupila nove pitare, vreću zemlje i još pokoji sukulent o kojima neću puno.
Jer prošli su ispod radara. Nisu primjećeni, pa neka kao takvi i ostanu.
I tako sam zapravo samoj sebi zadala posla.
Samo da dokažem da će NA NAŠ BALKON STATI STABLO MAKAR MI TO BILO ZADNJE! Logično, jedno malo stablo zahtjeva kompletnu renovaciju svog okruženja. Pa sam cijelu nedjelju danas provela farbajući kao da nema sutra.
A možda za mene i nema.
Jer da, kako sam rekla – sve ovo radim zbog stabla. Koje sam naravno kupila.
Naravno da jesam!
A jesam li vam rekla da me još nije oženio?
Pitam se samo zašto…