Ovaj zid mi nikada nije sjeo.
Od kad smo uselili pred više od 6 godina, mijenjam slike na njemu na mjesečnoj bazi.
Mijenjam, slažem, preslagujem.
Bušim, udaram, gletam.
Sjedim i buljim. Razmišljam.
Pa onda rušim i srušim ponovno.
Zbilja ne znam kako se taj jadni zid uopće još uvijek uspijeva držati “na nogama”
I nikako. Nikako te slike na njemu ne mogu posložiti da mi se sviđaju i da mi to bude to.
Ne mogu ni ove slike ni ovaj zid više gledati koliko me nerviraju. Preznojavam se sva, majkemi!
A danas je opet TAJ dan.
Nedjelja.
Savršen dan za novo uništavanje zida
I da. Jedna sam od onih koje mjere baš kao fotografiji gore. Možda je u tome zapravo problem?