Pred neko vrijeme sam počela zapisivati riječi koje krivo izgovara. Možda biste pomislili da sam to krenula raditi radi nekakve roditeljske brige, kontrole ili pak “evidencije”.
Ali ne. Nisam. Počela sam ih zapisivati samo da ih ne zaboravim. Da se uvijek mogu nasmijati. Onako iz duše. O da, ja sam jedan od tih roditelja. Koji se ruga svom djetetu. Potiho, da me ne čuje. Ok, ponekad joj se nasmijem i u facu. Jer se jednostavno ne mogu suzdržati. Jače je to od mene. Nadam se da će mi jednog dana oprostiti. I nadam se da će ju to očeličiti. Jednog dana.
No… U nastavku vam pišem nekoliko mojih odabranih apsolutnih favorita i pobjednika. Jer lijep je i sunčan dan, dan za smijeh i sreću. A što bih se samo ja smijala svom djetetu, nekako mi to zvuči sebično…
Lješpe – ljepše
Laške – lakše
Tobra – torba
Kesk – keks
Totra – torta
Mišmiš – šišmiš
Pakula – kapula
Pampador – pomidor
Banilija – vanilija
Notki – nokti
Tubre – tabure
Ispopenica – stepenica
Da, eto. Nema na čemu.