Danas kao neka romantika, zar ne?
Da. Ok onda, eto i nas.
Romantični razgovor broj 1.
Zalijevam biljke po stanu. Dođem do svoje nove Udavače.
Ja: “Jel Luigi moj, jesi vidio kako nam ova nova Udavača raste i buja?”
(znakoviti pogled)
On: “Mhm…”
Ja: “Pa ono, mogli bismo…”
On: “Što se mene tiče, možemo odmah.”
Ja: “A?”
On: “U Guvernerovu možemo otići potpisati kad god.”
Ja: “Baš tako, a?”
On: “Ionako nam je usput za doma. Stanemo poslije posla, potpišemo i da smo do 16h doma.”
(tišina)
Ja: “Ti si debil.”
Romantični razgovor broj 2.
Slušamo muziku. Pjevušimo po stanu.
Ja: “Mi bismo na našem vjenčanju imali baš dobru playlistu.”
On: “Bila bi dobra nama, možda ne i drugima.”
Ja: “Ma i drugima, vjeruj mi.”
(opet moj znakovit pogled)
On: “Ajde pomalo.”
(tišina, ljuta tišina, traženje pravih riječi)
Ja: “Pomalo? Nakon 12 godina, ti meni pomalo???”
On: “Čekaj, 12 ili 13?”
(računam, računamo oboje)
Ja: “Mislim da je 12.”
On: “Je, 12 je.”
(tišina, čuje se samo glazba u stanu)
On: “Ova stvar je vrh.”
Ja: “Je, pojačaj ju malo.”