U našem Gradu koji teče, više manje sve teče, osim onoga što bi trebalo.
Cijeli grad nam je raskopan. Pun rupa, zaštitnih ograda i građevinskog materijala na sve strane. Posebna regulacija prometa u kojoj se nitko ne snalazi dobro. I ništa to ne bi bio problem, da sve jednostavno ne stoji. Radovi sporo idu, bageri kopaju još i sporije. A oni koji bi sve to skupa trebali voditi, čini nam se da ne vode – nikako!
O (ne)mogućnosti parkinga ni nećemo. To je jedna druga, mučna tema.
Jedino što je dosta ovako intenzivno su trube auta na koje nervozni vozači nerijetko legnu svom svojom snagom.
Ova posebna regulacija prometa uskoro će dobiti novu regulaciju zbog snimanja filma.
Podregulacija.
Lijepo. Zbilja. Da.
Neka nam naš grad raste kulturno, kad ne može nikako drugačije.
Ukoliko ste se pitali i dvoumili – naša Bura DesignStore je još uvijek na istom starom mjestu, družimo se sa dobrim starim Matijom Gupcom. Do nas možete doći pješke ili helikopterom.
Birajte.
O nekakvoj kompenzaciji Grada zbog smanjenog prometa i općenito manje fluktuacije ljudi, zahvaljujući upravo istom tom Gradu, mi i svi nama slični, ni ne pomišljamo. Nije nam ni u peti. Samo lud čovjek bi se tome nadao. Jer prvenstveno nam je svima iznimno drago da se radi u i na ovom gradu, od čega ćemo svi imati benefite. Tako su nam rekli, jel.
Samo se evo pitamo…
Kad će ovaj Grad koji teče zaista i poteći?
Jer mi svi u njemu samo što nismo potonuli.