Kako to obično biva, s vremenom uvijek svoj nađe svoga.
Dakle, krenimo od početka. U nekoj sam ludoj fazi zelenila kojoj se jednostavno ne mogu oduprijeti. Pomamila sam se onog trena kada sam shvatila da mi sve biljke uspijevaju, a da nisam sigurna točno kako i zašto. Ok, ne sve, ali o tome malo poslije.
Obilazim vrtne centre i sajmove cvijeća. Svugdje malo “podivanim” s ljudima koji tamo rade (što prije ne bih učinila ni mrtva). Kupujem vaze i pitare. Vreća zemlje imam kao da imam cijelu livadu, a ne mali balkon od 2 kvadrata. U špajzi više nemam mjesta od silnih lopatica, grabljica, štapića, rukavica i ostalih vrtnih prijeko potrebnih pizdarija. Prvo ujutro i zadnje navečer što napravim – obiđem svoje biljke, čisto da vidim kako su provele noć i dan. Ovo dvoje mojih ukućana su već navikli na moje udomljavanje zelenih prijatelja i da s vremena na vrijeme “nestanem”.
On: “Paula, možeš doći samo sekundu? Paula, gdje si? Roža, gdje je mama?”
Roža: “Mama, de si?”
Ja: “Tu sam, na balkonu.”
Roža: “Tata, mama je sa cvećem!”
On: “Dobro, ništa onda.”
Svojim prijateljima i familiji nerijetko šaljem slike i vodim monologe o svojim biljkama, dok me oni svi blijedo gledaju i rezignirano slušaju, povremeno reda radi ubacivši u razgovor poneki: “Aha, aha. Mhm, da, da…”. Ponekada čujem da neki od njih promrljaju: “Ista si majka.”
Uglavnom, kada idem u potragu za svojim cvjetnim društvom, otprilike znam što tražim. Bitno mi je da može izdržati sunce i buru. Ostalo otkrivam u hodu. Tako sam za svoju novu biljku otkrila jednu super stvar koja me naprosto oduševila. Naime ova Glechoma ilitiga po našem Puzava dobričica se nekada, prije hmelja, koristila za proizvodnju pive.
Sad vi meni recite da to nije najbolja stvar koju ste čuli!? Ok, vjerojatno nije. Ali meni, vjernom pivopiji – je!
A što se tiče onoga s početka priče da mi ipak ne uspijevaju sve biljke: ne znam sjećate li se moje priče s Udavačom? Ukratko, Udavaču sam dobila i trudila sam se svim silama da mi uspije. Jer ako mi uspije, možda me ovaj oženi. Ništa od toga. Umrla je. Pustila sam ju na vječna lovišta.
Kako sam uvjerena da mi biljke pričaju, uzela sam taj “hint”. Jer prilično je očito. Nije mi suđeno da se udam. Pa odustajem od toga. Moja nova biljka mi govori da nisam za drugo nego da se propijem. Što ću, jadnatisam!