Priča o crtežu.
Mala je nacrtala sebe i mene. Dala mi je crtež.
Stavila sam ga pokraj kreveta. Bila je zadovoljna zbog toga.
Ja još i više.
Onda smo se posvađale. Pitajboga oko čega. Uzela je crtež natrag. Rekla je da mi ga nikada neće vratiti i da mi više nije prijateljica. Odgovorila sam joj neka si ga uzme i da i onako nismo prijateljice, nego da smo mama i kćer. Nije razumjela, počela je plakati. Inatljivo sam ju ignorirala, pitajući se tko je tu dijete.
Nakon nekog vremena smo se pomirile. Vratila mi je crtež.
Stavila sam ga natrag pokraj kreveta. Zagrlile smo se.
Onaj Koji Me Još Nije Oženio nas je gledao u čudu i tiho promrljao da nismo baš normalne.
Sljedeći dan smo se svađale oko pospremanja igračaka. Ja sam prijetila da ću ih sve baciti u smeće ako ne počne pospremati, ona se meni prijetila bacanjem crteža. Za razliku od mene, ona je svoju prijetnju ostvarila. Otišla je u sobu, zgužvala crtež i bacila ga u smeće. Malo me to zaboljelo, ali sam joj rekla da me ne zanima. Da će nju isto dočekati s igračkama.
Onaj Koji Me Još Nije Oženio je zakolutao očima prema nama.
Nakon nekog vremena dočekale su me pospremljene igračke. Glumila sam iznenađenje i komentirala kako ipak zna biti dobra i poslušna. Bacila je urotnički pogled prema Onome Koji Me Još Nije Oženio. Pravila sam se da to ne vidim. Rekla mi je da sam JOJ IPAK dobra i da će mi vratiti crtež. Otišla je do kante i izvadila ga iz smeća. Izravnala je crtež i ponovno mi ga dala. Prebrisala sam ga i stavila opet pokraj kreveta.
Onaj Koji Me Još Nije Oženio nas je gledao u čudu. Napravio je gadljivu facu u smjeru crteža, netom izvađenog iz smeća. A mi smo se zagrlile. Opet.
I tako mi je zgužvani crtež iz smeća stajao pokraj kreveta određeno vrijeme. Divan period. Onda je jedan dan napravila neku pizdariju Malome. Naljutila sam se na nju. To se ne radi. Njemu ni bilo kome drugome. Pa se onda ona naljutila na mene. Onda je… da, pogađate. Uzela crtež natrag sebi. Sad mi je već bilo dosta toga. Rekla sam joj da kada nekome nešto pokloni, onda to nije lijepo uzimati natrag kako ti se prdne. Odgovorila mi je da joj se ne prdi. Kakala je u vrtiću. Poljubila je brata, rekla mu je oprosti i vratila mi crtež.
Pred par dana sam primjetila da je na crtežu docrtan još jedan lik. Pitala sam ju tko je to. Nije mi htjela reći. Na pamet mi je pao film Hide and seek, sa Robert De Nirom u glavnoj ulozi. I ono famozno dozivanje: “Charlieeee…”. Ako niste gledali, pogledajte. Shvatit ćete sve.
I tako mi sada crtež sa tri lika, crtež koji je prošao sito i rešeto, stoji kraj glave. Pokraj kreveta.
Do kada, ne znam.
Što ga još čeka, ne znam.
Onaj Koji Me Još Nije Oženio mi s vremena na vrijeme kroz noć dok barem jedno od djece spava tiho šapne na uho: “Charlieee..”
Pretrnem.
Pa upalim lampu i krenem čitati jednu od knjiga Maye Angelou. O odnosu majke i kćeri. Da se umirim i podsjetim. Da je to jedan prekrasno ispunjavajući odnos bez ikakve zadrške.
Je.
Zaista je.
Je.