“Jednog dalekog dana sestra i brat su bili u velikoj kući. Bono je lovio muhu. A komarci su letjeli i letjeli i bilo ih je puno, ja sam mahala sa rukama. I mahala i mahala i skoro sam poletjela. Brat je počeo plakati jer se pokakao, pa je mama začepila nos i rekla mu miško. A i sestra je bila miško i ljubavi jednoga dana. Sestra je čekala da se nono vrati doma. I nono je došao i uzeo je sestru i išli su na piknik u konobu. I ja sam radila tortu od zemlje koja je bila čokolada, a nono je jeo jer je tati bio rođendan. I ja ću sve ljude pozvati u igraonicu. Pozvat ću i tebe brat. Mama je jednoga dana rekla da se brat ne zove Marin, da se zove Vito. I došli su Mare i David, a beba Marin je jednoga dana bio jako sladak. Kao i brat Vito. Onda je sestra spavala kod none u krevetu od cvijeća. A brat je išao doma sa mamom i tatom, može? Mama, je može? Čiča miča, gotova je priča!”
Otprilike tako nekako zvuči njezina interpretacija ove prekrasne slikovnice Fantastične leteće knjige g. Morrisa Lessmorea. Potpuno je raskasapila i izokrenula kompletan sadržaj slikovnice, ali sadržaj sestrine poruke bratu je prilično jasan. Što je u ovom trenutku očito puno bitnije, čini mi se.
Inače, slikovnicu je napisao William Joyce te je po njoj napravljen istoimeni kratki animirani film koji je osvojio Oscara. Slikovnica za djecu i odrasle koja vas vodi na prekrasno putovanje u kojemu glavnu ulogu imaju knjige. Knjiga je to o knjigama koje se čitaju cijeli život. Knjiga o cijelom jednom životnom vijeku ispunjenom knjigama. A može li ljepše od toga?
Ispravak. Očito može.
Ako pitate ovu sestru.



