Nismo neki romantični likovi. Barem ne oni klasični. Ne kupujemo si cvijeće. Kupimo si karte za koncert. Za godišnjicu me recimo odveo na koncert Brkova. Zajedno smo pjevali njihovu Kurvu prokletu i voljeli se. Ne gledamo zalaske sunca držeći se za ruke. Radije zavijamo na mjesec. Ne večeramo uz svijetlost svijeće gdje će on na primjer izvaditi prsten iz džepa. I bez toga znamo da smo u ovome zajedno do kraja. Nemamo izljeve nježnosti u javnosti. Barem ih imamo jako rijetko. Tako rijetko da ih se sve sjećam. Tako rijetko da nam je jednom jedan frend u čuđenju rekao: “Toliko vas godina znam i sad sam vas prvi put vidio da ste se poljubili! Mislio sam da vi to ne radite!”
Ali kada je Fit u pitanju, postanemo sladunjavi. Postanemo onaj par kojem nitko drugi u tim trenucima nije potreban. Onaj iritantni par koji zaklanja drugima pogled na pozornicu jer se grle. I ljube. A tvoji prijatelji ne znaju gdje bi gledali, pa okrenu glavu od tebe i svima oko nas se ispričavaju pogledom koji govori: “Pardon, oni nisu s nama…”
Jer… pa, jer je nama rock’n’roll zaista kriv za sve. Jer da nije bilo Fita, ne bi bilo ni nas.
Ok, bilo je tu još nekih faktora koji su presudili u našu korist. Jedan frend koji je posudio lovu za upad. Drugi koji je stao za moj stol. I jasno, alkohol koji je svemu dao dozu hrabrosti. Hvala svima. Ponekada, u onim rijetkim slučajevima malih svađa i sitnih rasprava doma, proklinjem vas sve!
Uglavnom, Fitovci su rasturili! Rijeka je tu subotu vibrirala kao jedno! Bilo je divno biti tamo! Junački su proslavili svoj 40-ti rođendan! A mi smo s njima slavili svoju ljubav!
Neka je još puno godina i jednih i drugih!
Živjeli!