Iako sam samoj sebi i drugima rekla da neću još ništa objavljivati dok sve ne bude gotovo, ne mogu si pomoći. Jer sam pod tolikim dojmom svog današnjeg radnog dana.
Neću otkriti za sada puno. Skoro pa ništa. Ne smijem. I ne želim. No ipak, za ugodnu i laku noć sa smiješkom na licu – jedan mali ‘sneak peek’.
U jednu malenu ulicu.
U malenom gradu.
Gdje žive veliki ljudi.
Jer oni su toliko divni.
Ali baš baš divni, ljudi moji!
Onako divni da ti se sitna kap vode stvori u kantunu oka na samu pomisao. Pa kad ju osjetiš, brzo ćeš zatreptati. Samo da ju nitko ne vidi. Samo da te ne prevari, da ti se ne skotrlja niz nasmijano lice i pokaže sve ono što skrivaš iza njega. Samo da ta kap ne postane suza prokletnica.
Jesu. Divni su.
I hrabri.
Izdržljivi.
Strpljivi.
Pozitivni.
Svjesni.
Ponosni.
Pametni.
Duhoviti.
Skromni.
Vrijedni.
Radišni.
I veliki.
Prilično veliki, ako mene pitate.
Davnih dana Matija Gubec je rekao:
“Gospoda vam izgledaju veliko jer klečite.
Ustanite da vidite koliko su zapravo mali.”
I znate što?
Jesmo, ustali smo! Uzeli smo stvari u svoje ruke. Našli smo neki svoj način, samo sebi svojstven. Onaj koji nama odgovara. S pričom. Porukom. Bez drugih. Bez pritiska. Drugačiji. Čisti rock’n’roll, rekla bih.
Ustali smo, mi, iz te naše ulice koja ponosno nosi ime voljenog Matije Gupca. Jer čujte, pretpostavljam da to ime moramo nekako i opravdati, zar ne?
Uglavnom, uskoro o svemu više!
Veselim se svemu ovome što dolazi.
Zbilja se veselim!
Uskoro ide i novi tekst!
Stay tuned!