Onoliko koliko postoji Bura, toliko ja tupim o nepostojanju ulične rasvjete u ulici Matije Gupca. Dakle, skoro 8 godina. Skupljala sam potpise po ulici, pisala dopise i slala molbe. I ništa. Pod milim bogom ništa nismo dobili. Živimo i radimo u mraku i dalje. Mater im…
Pa sam stala. Zašutila.
I čekala ponovno svoju priliku.
Koja je došla opet pred nekoliko mjeseci kad smo krenuli u “borbu”. Na svakom sastanku na kojem smo bili, svaki dopis koji sam napisala, svaki novinarski članak koji sam poslala, svaki intervju koji smo dali – svugdje, ali svugdje sam ugurala riječ RASVJETA.
U tolikoj mjeri ubijam svih s rasvjetom u našoj ulici da sam za rođendan dobila – žarulje!
Zar to nije nešto najbolje ikada?
Hvala mojoj vještici iz Bussole.
Uvijek zna što, kako i kada treba.
A da zna lijepiti žarulje, zna!
Kada bi barem tako znao i ovaj naš Grad..