“Pa ajmo ići tamo negdje sredinom rujna. Ljeto još traje, bit će nam toplo, moći ćemo se kupati, a bit će manje ljudi. Za poželjeti, zar ne?”
Tako smo govorile dok smo dogovarale gdje ćemo i kad ćemo. A tko je mislio da će ljeto završiti baš na naš vikend. I ustupiti mjesto novom godišnjem dobu u svoj njegovoj snazi.
Jasno da mi spakirani kupaći nije trebao.
Trebala mi je jakna.
Koja je također bila spakirana.
Doma. U vakuum vreći.
Ispod kreveta.
Pas mater.
Sljedeće godine planiramo neku toplu zemlju usred ljetne sezone!
Pa da te vidim jeseni! Da te vidim!
Kakve smo sreće, vidjet ćemo ju i tada…
Za kraj, nekoliko slika iz serije “Mama bez djece”.
Špancir po ulicama Starog grada.
Pa uspon do vrha. Lijep je.
Pa spust natrag. Taj je još ljepši.
Divan dan u Baškoj.
Navodno da nam je i noć bila divna.
Slabo je se sjećam, pa ću im vjerovati na riječ 
Jer… Pa, mama bez djece.
