O svemu pomalo. I o ničemu previše.
Nisam ljubitelj ratne tematike. U bilo čemu, pa tako ni u književnosti. Ali neke od najboljih knjiga koje sam pročitala su upravo takve. Ova Dežulovićeva me istovremeno toliko nasmijala, koliko i rastužila. Na “površini” tako duhovita, da sam se u nekoliko navrata od srca naglas nasmijala. Ali u svojoj suštini i ispod te površine zapravo…
Čitam samo navečer. Jedino tada imam vremena. Volje. Koncentraciju. Mir. I tišinu. Svoje ljetne ”knjiške” večeri provodim na balkonu s kojeg me mogu otjerati jedino šišmiši. Komarci. Prazna čaša. WC. Zbog prazne čaše. Plač djece (jeste i vi, kao i ja, upravo primjetili na sam redno mjesto stavila djecu kada je čitanje u pitanju?). Ili…