O svemu pomalo. I o ničemu previše.
”Ja nisam krhka kao ti.”, rekla je s podrugljivom grimasom koja je trebala prikazati njezino svjesno podcjenjivanje upakirano u hladan osmijeh, usput se sagibajući, kako bi mi i pokretom tijela demonstrirala svoje upravo izgovorene riječi i pokazala što zaista misli o meni. U slučaju da ju nisam razumjela. U slučaju da sam i glupa. Jednako…
Pričati o bolnim temama? Pisati, pjevati, šaputati, vikati… Trebamo li? Moramo li? I na kraju, želimo li? Određene teme imaju epitet ”podizanja svijesti”. U ovom užasnom svijetu, kada svijest kao da ne postoji, pitam se kako se ista podiže? Čime se održava? Jer te teme rijetko kada odrade svoju svrhu, a još rjeđe zapamte. Nisam…
”A što je čekala do sada?””Ja bih odavno otišla!””Sama si je kriva!””Nije se žalila dok je napredovala!””Gdje je Milena bila dok je bila nitko?” Komentari od kojih mi se diže želudac i u najmanju ruku me tjeraju na povraćanje. Komentari zbog kojih osjećam istinsku fizičku bol. Ljudska bezosjećajnost i nepromišljenost tvore savršeni par s njihovom…