O svemu pomalo. I o ničemu previše.
2024. godina mi je bila prilično izazovna. Nevjerojatno emotivna godina. Godina u kojoj sam toliko toga naučila. A onda napokon i prihvatila. O sebi i o drugima. Bilo je toliko uspona i padova da više ne znam što je prevagnulo. Tolike sam borbe vodila, unutarnje i vanjske. Doživjela razočarenja i iznenađenja. Smijala se, plakala. Veselila…
Ove godine kasnim sa apsolutno svime. Točnije, ni malo me ne drži ono uobičajeno blagdansko raspoloženje. Poklone još nisam kupila.Kuću još nisam okitila.Špežu još nisam obavila.Kolače još nisam spekla. I ništa mi se od toga ove godine neda. Sve me nervira. Volja za svime je negdje nestala. Isparila. Prohujala s vihorom. Pšenicu sam tek jutros…
Od svega što smo napravili, ovo mi je najdraže.I ne znam točno objasniti zašto.Jer je najbanalnije.Rekla bih možda čak i najdjetinjastije. Ali napravljeno je u trenutku.Žaru.Smijehu.Prkosu.Zajedništvu. “Evo vam ga na, pa kopajte i betonirajte koliko hoćete, pizda vam materina!” A ima i nešto nevjerojatno utješno i umirujuće u gledanju naših imena na gradskom betonu u…
Na kraju dana, kada se spusti noć, a ja u miru i tišini svog doma sama sa sobom rezimiram sve borbe koje sam vodila i koje vodim tijekom dana, jedino što mi je zapravo bitno – su oni. Borbe koje vodim jednostavno moram voditi. Zbog sebe. Da mogu koliko toliko mirno zaspati. Da znam da…
I ptice na bagerima… pardon, granama, znaju trenutnu situaciju u gradu Rijeci. Grad je raskopan, diljem centra su ”otvorena” brojna gradilišta koja nikako da se zatvore i završe. Izuzev flore i faune koja raste i obitava na njima, ta gradilišta većinom zjape praznima. Centar je potpuno ograđen i zagrađen od ostatka svijeta, prepun drvenih i…