O svemu pomalo. I o ničemu previše.
Svakodnevno gledam i slušam što se sve događa u Lijepoj našoj u ove zadnje dvije pandemijske godine. I kako vrijeme ide, sve više i više se ježim. Sve više i više mi je muka. Od vijesti. Od broja umrlih. Od broja zaraženih. Od načina liječenja i neliječenja. Od mjera. Od njihovog provođenja i neprovođenja. Od…
I ptice na grani znaju da je Rijeka najkišovitiji grad u Europi. Negdje sam naišla na podatak da u Londonu , koji je okarakteriziran kao grad kiše, godišnje u prosjeku padne oko 500 mm kiše, dok Rijeka šiša London za 1000 mm više. Sorry Londone, ti si grad kiše. Ali eto, mi tečemo. Nekome to može biti dio riječke…
Prije nekih mjesec dana (koji dan više manje, nemojte me uzimati za riječ) čitam po portalima o ženi imena Gabi koja je dobila uvjetnu jer je svom suprugu rekla da puši k. Jasno mi je, medijski je ovo vjerojatno već prilično stara vijest koja polako pada u zaborav. Ide se dalje, zar ne? Da. Ide…
Koliko li sam samo puta rekla u sebi i naglas kako više neću gledati televiziju, slušati vijesti i čitati novine. Želim biti neinformirana i živjeti dugim i sretnim životom. Htjela bih… Jer bombe koje se svakodnevno bacaju na nas iz svih mogućih životnih aspekata Lijepe naše su rijetko kada lijepe. Nažalost, samo su ovo drugo…
”Želim ti sve najljepše u životu, ali ti najviše od svega želim dijete isto kao što si ti.”Rečenica je to koja se u mojoj obitelji prenosi s koljena na koljeno. Rečenica koju je prabaka govorila mojoj baki, baka mojoj mami i na kraju moja mama meni. I da, svakoj se od nas ova vještičja prognoza…
”Sve što se događa, događa se na Korzu.”, slušam nedavno negdje nekoga kako samouvjereno izgovara ovu rečenicu. Želim se ubaciti u razgovor nepoznatih ljudi jer mi ova izjava nikako ne leži. Želim, ali neću. Svrbi me jezik, ali šutim. Pa otpušem dim cigarete i uzmem gutljaj kave razmišljajući. Čovječe moj, u zabludi si. Teškoj. Naše Korzo…
Postoje dvije vrste pametnih ljudi. Oni koji misle da su pametni i oni koji znaju da su pametni. A misliti i znati nije isto. Ovi prvi glasno barataju teškim i dugačkim riječima kojima rijetko znaju značenje. Usta im nemalo puta budu puna velikih djela koja su često i prečesto bez pokrića. Doći s njima do…
Ljeto je gotovo. Ne službeno, ne kalendarski. Već u mojoj glavi, u mom ormaru. Sve moguće i nemoguće morske potrepštine su spremljene u najudaljeniji kantun ormara, a moje misli dozivaju najljepše mi godišnje doba – jesen. Dozivaju i čekaju. Strpljivo. I dok ne dočekam, razmišljam retroaktivno. O ljetu 2021. Unatoč tome što su gorili i…
Iiiiiiiii stiglo je ljeto! Stiglo je vrijeme izlaganja svog ugodno ugojenog zimskog tijela suncu. Stiglo je vrijeme oblačenja kupaćeg kostima koji se očito stisnuo u pranju. Očito. Ne sjećam se vremena kada nešto nije visjelo onako kako ne treba visjeti. Možda prije nego što sam ostala trudna. Kažem – možda. Sjećam se da sam prošle…
Petnaest minuta do šest. Grad spava. Ulica je još uvijek tiha. U tolikoj mjeri da možeš čuti isparavanje sinoćnje kiše s mokrog asfalta. Udaljeni zvuk semafora trenutno zvuči kao glasan bubanj, kojeg s vremena na vrijeme nadglasa samo pokoji auto ranoranioc. Ulična rasvjeta u Ulici polako ustupa mjesto prvim sunčevim slabašnim zrakama koje lijeno izviruju…