O svemu pomalo. I o ničemu previše.
I krenulo je. Advent je počeo, odbrojava se sitno do božićnih i novogodišnjih blagdana. Gradovi su ukrašeni, a ulicama se širi miris kuhanog vina i fritula. Police trgovačkih centara su već odavno popunjene blagdanskim asortimanima, radio stanice vrte prigodne evergreene, Coca Cola vlak je ponovno zatulio na malim ekranima, a vječno ”gdjećemozanovu” pitanje već neko…
Bilo je to prije nekoliko godina. Spakirala sam stvari i krenula put Pariza, u jedan od najljepših i najromantičnijih gradova svijeta. U grad kulture, umjetnika i boema, dobre hrane i još boljeg vina. Grad koji nikada ne spava, u kojemu svatko može naći neki svoj kutak i mjesto pod suncem. Da. Pariz je na papiru…
Putovati, istraživati i upoznavati – nema mi ljepšega i dražega. Kada bi (ne)obveze dozvoljavale, pakirala bih kofere svakih nekoliko tjedana i kretala put svijeta. Međutim, osim spomenutih obveza, postoji tu još jedna sporna stvar. Ovo ”pakiranje”. Spremanje. Slaganje i odlučivanje što uzeti, a što ne uzeti sa sobom. E to mi je nešto najgore. Ne…
Proljeće. Stiglo je. Svijet se budi iz zimskog sna. Cvijeće, stabla, životinje, ljudi. Svi upijaju energiju one žute lopte na nebu koja svakim danom sve jače i jače bliješti. Pun si energije. Oči širom otvorene, razbuđen. Skidaš toplu odjeću sa sebe i oblačiš osmijeh. Otvaraš sve prozore, mozak ti se puni kisikom, udišeš proljetni zrak…
Svakome se barem jednom dogodio ONAJ grad. Onaj koji ti sjedne na prvu, koji ti odgovara po apsolutno svim mjerilima. Koji ti se čini tako poznat, u kojemu imaš osjećaj kao da prizivaš neke davno zaboravljene slike i uspomene. Onaj grad koji ti se otvara, koji ti daje svoje srce i dušu, bez ikakve zadrške….
Ima neka tajna veza između Salzburga i mene. Tajna i čudna. Prečudna. Veza koja boli. Sama pomisao na ovaj grad me asocira na sol i ranu. Sol je krupna, a rana svježa i krvava. Da. Naime, toliko smo se puta pokušali vidjeti, ali svaki put bezuspješno. Trudimo se, dajemo sve od sebe. Ali ne ide,…
”…Ne volem kad mi gaće uđu gdje već uđu, te što brinu brigu tuđu, košticu u štrudli od višanja. Ne volem zatucane, gratis, kravataše, hipohondre što se plaše da dobiju rak od razmišljanja. Ne volem…” Još malo i gotovo! 2016. godina je na izmaku. Brojimo sitno do njenog završetka i širom raširenih ruku dočekujemo novu,…
Došao je! Bučno, na sva zvona je najavio svoj dolazak, ne dopuštajući onaj efekt iznenađenja. Prosinac! Najljepši mjesec u godini! Praznik svih radnih dana, petak svih mjeseca! Mjesec šušura, zvončića i lampica. Mjesec okupljanja dragih ljudi za stolom. Mjesec nazdravljanja i jedenja, puno jedenja! Mjesec poklona, kupovanja i primanja istih. Mjesec Djeda Mraza! Da, da,…
”Tomorrow is callingBut I’m dragging my feet.The skies are indecently clearBut I can’t stand the heat.” Jednom davno vjerovalo se da su žene vještice. Zbog toga su gorjele na lomačama. Jednom davno, mislilo se da je zemlja ravna ploča. Oni koji su govorili drugačije, zatvarni su i ubijani. Jednom davno muškarci su imali i mogli…
Sansego gradiću ti si na varšićuGledam sliku moga krajaTu se nebo s morem spajaSvijetla se pale u daljiniSam ispod zvijezda Susak spavaSan malo duša još imaSam kad nevere su i zimaTiho pjevam ovu pjesmuSvi je moji pjevati znajuU dalekom svijetuSanjaju o svom kraju Sansego gradićuTi si na varšićuTude je moj dragiV čarjenon klebučićuSusak lipo seloMladić…