O svemu pomalo. I o ničemu previše.
Glazba obogaćuje um i razvija maštu. Tjera te da preispituješ sebe i svoje stavove, da postavljaš pitanja i tražiš odgovore. Ona hrani tvoju dušu i tijelo, glavu i srce. Zbog nje se osjećaš živim. Najživljim. Točka. Možda pomalo naivno i utopijski, ali uvjerenja sam da je glazba jedina koja ima moć utjecati, promijeniti i ujediniti…
TREĆI DIO: GOTEBORG Gdje smo ono stali? Aha, bili smo u vlaku za Goteborg i jeli smo Kanelbulle. Jedna kratka digresija o Kanelbulleu: ova divna, najdivnija, cimetom prožeta slastica je nastala 1920. godine u Švedskoj i kao takva (kao najdivnija) je ostala do dana današnjega – najdivnija. Jedna još kraća digresija: ukoliko se nađete u…
DIO DRUGI: MALMO Nakon što smo se pozdravili s Kopenhagenom, sljedeća postaja je Malmo. Ova dva grada su spojena Oresundskim mostom, najdužim mostom na svijetu koji prelazi neku državnu granicu te najveći u Europi koji kombinira automobilski i vlakovni promet. Jedan prijedlog našem dragom HŽ-u: prošetajte danskim i švedskim kolodvorima i provozajte se njihovim vlakovima….
”Avionske karte su kupljene!”, oduševljeno mi je uzviknula Uma na mobitel! Napokon, napokon! Idemo na dugo očekivani i planirani put! Odlazimo iz Hrvatske na deset dana. Skandinavija. Točnije, Danska i Švedska. Još točnije, Kopenhagen, Malmo i Goteborg. Umino i moje prvo putovanje u ovoj kombinaciji – samo nas dvije. Jesam li bila uzbuđena? Malo je…
Znate li onu: ”I have a dream!”? Znam da znate. I znam da ga imate. Veliki, mali, onaj koji mijenja svijet, onaj koji mijenja vas – nije zapravo bitno. Imate ga. To je ono što se računa, ono što vrijedi. Jer ne sanjati, ne nadati se… Oh, koje li praznine! Prazne, prazne praznine… A moj…
Kada pričamo o kupovanju božićnih poklona vjerujem da postoje dvije vrste ljudi: oni koji kupuju na vrijeme i oni koji to rade u zadnji tren. Ovi prvi svoju ‘ho ho ho’ kupovinu obave još u 8. mjesecu (da, u 8. mjesecu – vjerujte mi na riječ, znam ih nekoliko), smijući se budalama koji se opušteno…
Sedam sati popodne je. Nad riječkim nebom već odavno vlada mrak. Vrijeme? Uobičajeno ovdje u Rijeci – s neba padaju sjekire. Ulica je prazna, nigdje žive duše. Prazninu uzrokovanu nedostatkom ljudske prisutnosti s vremena na vrijeme poremeti poneki auto, ostavljajući iza sebe vodeni val. Tko bi normalan, osim Noe i njegove arke, sada bio vani?…
Glazba. Ona pokreće kukove, razvija um, širi vidike, mijenja gledanje na svijet. Radi spokoj u glavi. Kao meni u ovom trenutku. U kutu sobe vrti gramofonska ploča. Šušti, krči, igla radi svoj posao. Iz zvučnika tiho dopire hrapav glas meni najdraže Janis Joplin. Ona i Bobby McGee putuju, pjevaju o slobodi. Oh, da mi je…
Rijeka. Grad koji teče. Grad na Rječini. Način života. Toliko naziva. Toliko pričanja, pisanja i pjevanja o Rijeci. Osobito s moje strane (da, da, čak i pjevanja, na nesreću onih oko mene). Postajem li dosadna? Možda. Ali jednostavno ne mogu prestati. Ovaj grad ti uđe pod kožu, teče venama, tjera krv u srce, održava te…
Nedjelja, 02.08., skoro 9 sati ujutro.Već smo trebale krenuti. Užurbano se spremam, Uma sjedi na kauču i čeka me s torbom u krilu. Ona je spremna, ja nisam. Nervozna je i ljuta na mene. Zaspala sam. Kao i obično. Sajam antikviteta je u Ljubljani otvoren do podne. ”Stići ćemo.”, kažem ja.Zašto sam išta govorila? Da…