O svemu pomalo. I o ničemu previše.
Od trenutka kada sam postala mama, počela sam se bojati onog dana kada će moje dijete pokazati svoje razmaženo lice. Kada se svi moji pokušaji da ju ne učinim razmaženom pokažu kao totalan fijasko, a ona mi plačnim glasom odgovori ”neću” ili ”moje”. Kada me pokuša vrtjeti oko svog malog prstića, a ja joj to…
Nisam htjela pisati o ovome. Jer mi je toliko mučno. Toliko, da mi je o tome teško čak i razmišljati. Pomisliti. Izgovoriti naglas. Ali sve druge riječi, svi drugi pisani tekstovi su toliko banalni i nebitni u ovom trenutku. Jer dok ja upravo sjedim u sigurnosti svog sretnog doma i gledam svoju dvogodišnjakinju kako veselo…
Kreativna blokada. Gadna stvar. Teška bolest. Tolike je ubila i uništila. I mene će, sigurna sam. Napada um, ponekada i tijelo. Dođe ti potiho, iza leđa. Ne vidiš ju, ne čuješ ju. Ne očekuješ ju. Taman kada se opustiš i spustiš sve svoje štitove – ona te zgrabi. Drži te toliko čvrsto da poludiš. Odvede…
”Evo izvoli!””Što je to?””Otvori.”Zvuk kratkog paranja ukrasnog papira.”Đole! Svaka čast!””Da! Našla sam ti ovako u kompletu tri CD-a. Sve pjesme su na njima.”Tišina. Proučavanje omota. Na licu mu zabljesne zabavljeni izraz lica koji mu se uvijek pojavi kada netko nešto zajebe.”Što ne valja?””Ništa, ništa.””Ne, reci mi. Nisu dobri?””Ma jesu, odlični su.””Ali?”Pogleda me podrugljivim pogledom.”Pa kad…
Još nas samo nekoliko dana dijeli od Valentinova kojeg možemo podijeliti na nekoliko vrsta. Da, postoje različita Valentinova do kojeg drže različiti ljudi na različite načine. Ok, da vam odmah kažem i to Balaševićevim rječnikom: NE VOLEM! Ne, ne volem nijednu vrstu ovog dana. Sve dlake na tijelu mi se naježe od neke sitne i…
”A što je čekala do sada?””Ja bih odavno otišla!””Sama si je kriva!””Nije se žalila dok je napredovala!””Gdje je Milena bila dok je bila nitko?” Komentari od kojih mi se diže želudac i u najmanju ruku me tjeraju na povraćanje. Komentari zbog kojih osjećam istinsku fizičku bol. Ljudska bezosjećajnost i nepromišljenost tvore savršeni par s njihovom…
Jedna sam od one vrste ljudi koja se usudi kročiti kuglom zemaljskom i baš nekako ne voljeti Malog princa. Da, postojimo. Malo nas je, ali postojimo. U tišini, blago pognute glave, u sramu i strahu da ne budemo pojedeni ukoliko to kažemo naglas. Jasno, lijepa je to knjiga. Poruka je prilično jasna. Ali oprostite mi što…
Dragi djede Mraze!Koliko ti već nisam pisala? Ima već koje desetljeće, zar ne? Da, ostarili smo. I ti i ja. Puno se toga promijenilo. Kod mene, ne znam kako je kod tebe. I dalje uspijevaš u jednu noć svih obići? Svaka čast. Jesi li nabavio propusnicu? Vrlo je bitno da ju ove godine imaš. Ludo…
Selidba. Adaptacija. Uređenje. Ima li išta stresnije? Jasno da ima. Ali kada si okružen majstorima, prljav od prašine i melte, a spavaš među kartonskim kutijama – u tom trenutku ne znaš za ništa gore. O da! Been there, done that. Ali neću o tome. Ovaj put. Možda nijednom. Jer dobijem čir na želucu kada se…
Dolazim na posao. Ulica je neobična mirna. Glasna tišina me omete u mislima. Osvrnem se, pogledam u mrak iza zaključanih vrata kafića prekoputa. U glavi po stoti put vrtim film na ovu aktualnu temu, odmahujem glavom. Ne mogu se oteti dojmu tog apsurda. Odvratim pogled. Nemam riječi. Kao što ih nema ni ulica. Samo tišina….