O svemu pomalo. I o ničemu previše.
Jedan dan proveden na Brijunima je dovoljan da ti se napune baterije za sljedećih mjesec dana. Napunila se tu i memorija sa slikama, a kako svaka ima svoju priču, odlučujem to “razbiti” u dijelove. Zato stay with me u ovoj brijunskoj sapunici koja slijedi. Brijuni su kroz povijest bili pod vlašću mnogih. Nakupilo se tu…
Ponekad mi dođe da po Buri zakačim razne upute. Nazovimo ih zapravo dobronamjernim savjetima i eventualnim prijedlozima. Kad ulaziš, lijepo je reći “Dobar dan”.To je stvarno baš lijepo. Vjeruj mi. Slobodno gledaj, istražuj po Buri, isprobavaj.Ne brini, neću te tlačiti. Dapače, puštam te. Sloboda narodu, sloboda tebi i meni, sloboda divnoj tišini i vlastitim mislima…
Neka mi ova slika ovdje.Da mi svaki put natjera osmijeh na lice i tihe suze prokletnice u kutu očiju. Broje se zadnji dani vrtićke dobi. I srce mi se cepa na dve pole, ljudi moji. Teško izgovaram osjećaje naglas, ali lako o njima pišem. Pa ću radije tako. Dok u stvarnosti šutim i… pa, tiho…