Autor: Kulturnjaca

Molim za malo pažnje i koncentracije!Jer u nastavku ćete pročitati jednu od najljepših poezija ikada napisanih.Ikada.Napisanih. Pakiram kofer.Kupaći.Ručnik.Četkicu za zube.Slušalice.Knjigu. Pakiram kofer.Unutra ne stavljamništa drugo. Pakiram kofer.Samo sebi. Jeridem,putujem.Bez nje.Bez njega. Zatvaram kofer.Otvaram kofer.Oh.Zaboravila sam.Boce alkohola. Sad sam spremna.I sretna. Jer ja idem.Njih dvoje ostaju. Idem. Ponavljam.Bez njih dvoje. Idem.S njih dvije. Samo s njih…

Vrijeme radnje: Jučer, oko 16h popodne.Mjesto radnje: Zajednički inbox.Likovi: Moji starci, brat i ja. Zvuk poruke. Uzimam mobitel u ruke. Otvaram inbox. Tata je. Čitam. “Ako me se netko seti – seti, ako ne…”, šalje on. Nisam došla ni do kraja rečenice. Suze mi krenu niz lice. Davim se od smijeha. Teško mi je napisati…

Ponekada pomislim kako bih voljela gledati svijet njezinim očima.A onda… Možda mi je ponekada sasvim dovoljno gledati nju. Kako gleda svijet.Sasvim dovoljno.

Razmišljam kako je napokon došlo vrijeme da promijenimo stolariju u stanu. Sukladno tome, jedan zid se mora srušiti. Jednostavno mora. Ne pitajte zašto. Također, vrata od špjaze planiram ofarbati u crno. Sve sam mu te svoje ideje iznijela. Lijepo ga obavijestila jel. Došlo mu je slabo. Vidim, kima glavom, a crni mu se pred očima….

Ovo je tema o kojoj malo tko priča, a s obzirom na psihičke posljedice koje ostavlja, mislim da je vrlo bitno o tome iskreno i otvoreno govoriti. ⁣Naime… KOŠARA S PRLJAVIM RUBLJEM! To đubre te jebe u mozak (ispričavam se na rječniku, ali jednostavno nemam drugih riječi za ovo) od jutra do sutra! Isprazniti ju…

I odlučila ja napraviti napokon web stranicu za ovaj svoj blog. Znate, baš onako kako treba. Iskeširati za domenu, hosting i za svašta još nešto što, da vam budem iskrena, ne razumijem ni najmanje. ⁣Kažu da nije to toliko komplicirano. Da su nam danas dani svi mogući alati za što jednostavnije rukovanje istima. Pa rek’o,…

“Idem se istuširati.”⁣“Ne možeš sada.”⁣“Aha, da prvo nju okupamo?”⁣“Ne.”⁣“A?”⁣“Ne možete sada ni jedan ni drugi.”⁣“Zašto?”⁣“Zato. Kupaona je zauzeta.”⁣“Ne razumijem.”⁣“Andrej, biljke se tuširaju. Strpi se malo.”⁣”…” ⁣

Kada smo se uselili u stan, rugala sam se susjedu koji je svako malo na svom balkonu vadio kanoćal (čitaj: dalekozor) i gledao prema gradu. Nije mi bilo jasno što radi i zašto to radi. ⁣Koju godinu kasnije, kanoćal imamo i mi! ⁣Jer kada te prije posla i popodnevne smjene čeka toliko mrsko traženje parkinga…

Jutarnje trčanje u kvartovski obližnji dućan, kojemu je prethodilo shvaćanje da u frižideru nema više mlijeka za jutarnju prijeko potrebnu kavu, ponovno je rezultiralo enormnom tugom u mojoj duši.⁣ Jer sada je apsolutno konačno i nepovratno: Tonka je zvanično zamijenjena Kravicom Kraljicom. ⁣Moj zadnji susret s Tonkom nije prošao u najboljoj atmosferi. Uspjela sam kompletno…