O svemu pomalo. I o ničemu previše.
Došla sam jučer doma s novom biljkom.Lažem.Došla sam s dvije.Vidio ih je.Vidjela sam da je vidio.Nije ništa komentirao.Pa nisam ni ja. Stavila sam ih na stol i otišla se presvući. Onda sam otišla u špjazu tražiti pitare u koje ću ih staviti. Usputno sam komentirala kako moram kupiti novu vreću zemlje jer sam prethodnu potrošila…
Onoliko koliko postoji Bura, toliko ja tupim o nepostojanju ulične rasvjete u ulici Matije Gupca. Dakle, skoro 8 godina. Skupljala sam potpise po ulici, pisala dopise i slala molbe. I ništa. Pod milim bogom ništa nismo dobili. Živimo i radimo u mraku i dalje. Mater im… Pa sam stala. Zašutila. I čekala ponovno svoju priliku….
Pronađena sjena Petra Pana.Ruši sve pred sobom, demolira namještaj i ostavlja tragove hrane po kući.Ništa ju ne može zaustaviti.Ni gripa.Ni temperatura.Najmanje ja.Petar Pan, dođi po svoju sjenu.Molim te.Dođi.
Jedna od trenutno glavnih tema u Hrvata je bojkot. Vrtoglavo visoke cijene proizvoda koje naša i ne baš toliko visoka primanja jednostavno ne mogu pratiti. Onda su Hrvati odlučili da bi bilo dosta. Odnosno, nisu odlučili, nego im se reklo da je dosta i da – ne rade ništa. Stopirajte sve svoje aktivnosti! Odlično, može!…
Na današnji Međunarodni dan obrazovanja Hrvatska bojkotira trgovine, a u Srbiji počinje generalni štrajk. Moram priznati da ovo što su studenti u Srbiji pokrenuli me taklo do srži. Njihova ustrajnost, trud i vjera su nevjerojatno inspirativni. Primjer su mnogima i skidam im kapu do poda! Naš bojkot trgovina nema toliku težinu. Nisam ni sigurna koliko…
Kažu da je šutnja zlato. No postoji li išta gore nego kada ti obećaju zlato i uvjetuju te da šutiš? Ili još gore – kada ti kažu da moraš šutjeti, ali tek nakon što su ti obećano zlato dali i to dali na sva zvona? Zlato koje sada ne možeš ni opozvati ni vratiti bez…
Ovaj zid mi nikada nije sjeo. Od kad smo uselili pred više od 6 godina, mijenjam slike na njemu na mjesečnoj bazi. Mijenjam, slažem, preslagujem.Bušim, udaram, gletam.Sjedim i buljim. Razmišljam.Pa onda rušim i srušim ponovno.Zbilja ne znam kako se taj jadni zid uopće još uvijek uspijeva držati “na nogama” I nikako. Nikako te slike na…
Djeca su odavno otpremljena na spavanje.Piva je ohlađena i rastočena, a prsti upravo razgibani. Kreće Seljačka buna, round two. Rekla sam da više neću.Da sam gotova.Jer sam umorna, istrošena i isfrustrirana.Jer se svima jebe živo, pa što bi se onda jebalo i meni? Isprike na izrazu, ali teška vremena jednostavno zahtjevaju teške riječi iz kojih…
Čitam da je danas zadnji dan riječkog Vlakića Djeda Mraza. I mislim si – neka je!Falatibože više! Jer da smo još samo jednom morali sjesti u njega i mahati svim tim nepoznatim ljudima po Korzu, mislim da bih si ruku odrezala!Majkemi! Uglavnom, vi koji imate djecu, a imali ste tu prokletu sreću izbjeći vožnju vlakićem (kako…
Danas je Svjetski dan smijeha.I čini mi se da je u današnje vrijeme upravo taj smijeh od iznimne važnosti, više nego ikad prije. Jer ga više nego ikad prije – nedostaje. Pa u to ime, jedna od meni najdražih fotografija. Jedna od onih koja mi uvijek zagrije srce na najjače kad ju vidim i izmami…