Kategorija: CRTICE O NIČEMU PREVIŠE

Stigla je jesen, moje najdraže godišnje doba. A s njom su stigla i razna “modna” kućna izdanja. Također moja najdraža!⁣⁣Ove godine, zahvaljujući poskupljenju struje, ovoj super seksi kombinaciji čarapa i šlapa, dodajemo i zavodničko hodanje po stanu sa pidžamom ispod debele trenerke, a sve zaokruženo dekom oko glave.⁣⁣Hvala HEP-u što me moj čovjek od ove…

U meni se uvijek bore dvije Paule kada su ljudi u pitanju. Prva je namrgođena i stava “aj, mani me se čovječe!”, dok druga viče “nu, dođi ovdje da te zagrlim!” ⁣⁣Ne mogu reći da se svaka ta “ja” pojavi u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Ali svaka se pojavi pred pravim ljudima. Istina, znam…

Trogodišnjaci: emocionalno nestabilni mali diktatori koji imaju nevjerojatnu sposobnost gurnuti te u potpuno i apsolutno ludilo. Ludilo u kojemu samoj sebi čupaš kosu od bijesa i nemoći. Da bi se onda u samo nekoliko sekundi preobratili u ta divna i slatka čudovišta koja se žele maziti i koja ti govore da si mu najbolja. ⁣A…

Kada bih samu sebe morala nekako opisati, onda bih to učinila upravo s ovom fotografijom! ⁣Jer na njoj je sve. Sve moje boje, čitava paleta. Sva moja crnila i šarenila. Sav moj cinizam s kojim kročim kroz život. Koji me drži koliko toliko normalnom. Koji me spušta na zemlju i nemalo puta zabavlja. Tu su…

Kada tata i kćer ostanu sami doma, čitav vanjski svijet se zabrine. Sada su bez mame, kako će oni to? Hoće li preživjeti? Pa zovu. Svi. Čitava uža i šira familija. ⁣ Kako su? Treba li im šta? Je li mala dobro? Je li mala živa? Jesu li gladni? Je li im frižider prazan? Hoće…

Kako izgleda mama koja je otišla na kratki odmor bez djeteta?⁣Ovako.⁣ Što radi ta mama u ovoj pozi?⁣Odmara mozak.⁣ Zašto?⁣Zato jer može.⁣

Molim za malo pažnje i koncentracije!Jer u nastavku ćete pročitati jednu od najljepših poezija ikada napisanih.Ikada.Napisanih. Pakiram kofer.Kupaći.Ručnik.Četkicu za zube.Slušalice.Knjigu. Pakiram kofer.Unutra ne stavljamništa drugo. Pakiram kofer.Samo sebi. Jeridem,putujem.Bez nje.Bez njega. Zatvaram kofer.Otvaram kofer.Oh.Zaboravila sam.Boce alkohola. Sad sam spremna.I sretna. Jer ja idem.Njih dvoje ostaju. Idem. Ponavljam.Bez njih dvoje. Idem.S njih dvije. Samo s njih…

Vrijeme radnje: Jučer, oko 16h popodne.Mjesto radnje: Zajednički inbox.Likovi: Moji starci, brat i ja. Zvuk poruke. Uzimam mobitel u ruke. Otvaram inbox. Tata je. Čitam. “Ako me se netko seti – seti, ako ne…”, šalje on. Nisam došla ni do kraja rečenice. Suze mi krenu niz lice. Davim se od smijeha. Teško mi je napisati…

Ponekada pomislim kako bih voljela gledati svijet njezinim očima.A onda… Možda mi je ponekada sasvim dovoljno gledati nju. Kako gleda svijet.Sasvim dovoljno.

Razmišljam kako je napokon došlo vrijeme da promijenimo stolariju u stanu. Sukladno tome, jedan zid se mora srušiti. Jednostavno mora. Ne pitajte zašto. Također, vrata od špjaze planiram ofarbati u crno. Sve sam mu te svoje ideje iznijela. Lijepo ga obavijestila jel. Došlo mu je slabo. Vidim, kima glavom, a crni mu se pred očima….