O svemu pomalo. I o ničemu previše.
Moja Crassula Ovata koju sam dobila prije dosta godina. Čuvam ju kao oko u glavi jer sam ju dobila od dragih mi ljudi. Poznata je još i kao biljka sreće ili drvo novca. Zanimljiva činjenica je da je ovo moje Drvo Novca ne tako davno bilo puno mesnatih listića koji u zadnje vrijeme nemilo padaju….
Volim svoj grad.Oduvijek sam veliki lokalpatriot.Stvar je u tom nekom osjećaju pripadnosti, opuštenosti i neopterećenosti koji mi ovaj grad pruža.Ili barem, što mi je nekada pružao.Zadnjih mjeseci mi je jako teško osjećati taj svoj grad. Gotovo pa nemoguće. I osjećam veliku frustraciju zbog toga. Pa onda…… ovako u smiraj dana,kada grad utihne,kada borbe koje su…
Neka mi ova slika ovdje.Da mi svaki put natjera osmijeh na lice i tihe suze prokletnice u kutu očiju. Broje se zadnji dani vrtićke dobi. I srce mi se cepa na dve pole, ljudi moji. Teško izgovaram osjećaje naglas, ali lako o njima pišem. Pa ću radije tako. Dok u stvarnosti šutim i… pa, tiho…
Snažne,sposobne,mudre,hrabre,nesebične,tople,divnemame! Sretan vam današnji dan!Ne zaboravite se ponekada pokušati vidjeti očima kojima nas naša djeca vide. You rock,sve do jedne!
Odnedavno sam ponosna vlasnica jedne male tegle pomidora koju sam dobila od mame, čije je sjeme ona pak dobila od svoje sukulentne sestre, kako se njih dvije vole međusobno nazivati. Navodno sam dobila sveti gral kojeg moram čuvati kao oko u glavi. Pričajmo malo o pritisku, jel. Sve skupa zapravo ima zbilja jednu posebnu pozadinu…
Ponekada se pokrijem preko glave od srama zbog vlastite blentavosti. Samo da bih se poslije zbog iste – upišala u gaće od smijeha. Priča je sljedeća.Razgovor se vodi između mojih staraca, brata i mene u našem zajedničkom inboxu. Inbox koji mi isto nerijetko uzrokuje brzo mijenjanje gaća. Šaljem im video u kojem Mala pjeva onu…
Biljka “Leži, a iđe” Ovo mi je jedna od mojih najdražih i najljepših.I jedina koju sam svjesno pokušala ubiti. Jer to raste nenormalno.U jednom trenutku mi je stajala na najvišem ormaru u stanu jer nisam znala gdje više da ju stavim, a da njene duge grančice imaju dovoljno mjesta. Pa sam rekla “Dosta!”.Nema više mjesta…
Buntovna i pomalo divlja djeca su mi oduvijek bila zabavna i vrlo draga. Smatram ih iznimno inteligentnima i empatičnima. Ako im daš slobodu koja im je prijeko potrebna, a istovremeno ih uspiješ naučiti da prema istoj budu odgovorni i da ne shvaćaju olako ono što im je dano – dobijete nevjerojatno kvalitetne mlade ljude koji…
Nigdje, niotkuda.Duhovita i dirljiva.Strašno potresna.Apsolutno životna.Apsolutno Bekimova. Izašla sam iz kazališta sa suzama u očima i kamenom u grlu.Nakon predstave ti treba rakija.Ni manje ni više.Nije za one “nježnog” želuca.A možda baš i je.Možda baš i je… Ukoliko još niste, pogledajte.Obavezno.
Kažu da djeca rastu dok spavaju. Ja bih tu još dodala da, kada dođu u određenu dob, u snu razmišljaju i smišljaju onih tisuću ”zašto” koja će postaviti svojim roditeljima čim otvore oči ujutro. Ponekada se oči još ni ne otvore.A paljba je već krenula. Dakle, nisam jutarnji tip. Ali baš, baš nisam. Ono, ne…