O svemu pomalo. I o ničemu previše.
Došla sam jučer doma s novom biljkom.Lažem.Došla sam s dvije.Vidio ih je.Vidjela sam da je vidio.Nije ništa komentirao.Pa nisam ni ja. Stavila sam ih na stol i otišla se presvući. Onda sam otišla u špjazu tražiti pitare u koje ću ih staviti. Usputno sam komentirala kako moram kupiti novu vreću zemlje jer sam prethodnu potrošila…
Pronađena sjena Petra Pana.Ruši sve pred sobom, demolira namještaj i ostavlja tragove hrane po kući.Ništa ju ne može zaustaviti.Ni gripa.Ni temperatura.Najmanje ja.Petar Pan, dođi po svoju sjenu.Molim te.Dođi.
Jedna od trenutno glavnih tema u Hrvata je bojkot. Vrtoglavo visoke cijene proizvoda koje naša i ne baš toliko visoka primanja jednostavno ne mogu pratiti. Onda su Hrvati odlučili da bi bilo dosta. Odnosno, nisu odlučili, nego im se reklo da je dosta i da – ne rade ništa. Stopirajte sve svoje aktivnosti! Odlično, može!…
Na današnji Međunarodni dan obrazovanja Hrvatska bojkotira trgovine, a u Srbiji počinje generalni štrajk. Moram priznati da ovo što su studenti u Srbiji pokrenuli me taklo do srži. Njihova ustrajnost, trud i vjera su nevjerojatno inspirativni. Primjer su mnogima i skidam im kapu do poda! Naš bojkot trgovina nema toliku težinu. Nisam ni sigurna koliko…
Ovaj zid mi nikada nije sjeo. Od kad smo uselili pred više od 6 godina, mijenjam slike na njemu na mjesečnoj bazi. Mijenjam, slažem, preslagujem.Bušim, udaram, gletam.Sjedim i buljim. Razmišljam.Pa onda rušim i srušim ponovno.Zbilja ne znam kako se taj jadni zid uopće još uvijek uspijeva držati “na nogama” I nikako. Nikako te slike na…
Čitam da je danas zadnji dan riječkog Vlakića Djeda Mraza. I mislim si – neka je!Falatibože više! Jer da smo još samo jednom morali sjesti u njega i mahati svim tim nepoznatim ljudima po Korzu, mislim da bih si ruku odrezala!Majkemi! Uglavnom, vi koji imate djecu, a imali ste tu prokletu sreću izbjeći vožnju vlakićem (kako…
Danas je Svjetski dan smijeha.I čini mi se da je u današnje vrijeme upravo taj smijeh od iznimne važnosti, više nego ikad prije. Jer ga više nego ikad prije – nedostaje. Pa u to ime, jedna od meni najdražih fotografija. Jedna od onih koja mi uvijek zagrije srce na najjače kad ju vidim i izmami…
2024. godina mi je bila prilično izazovna. Nevjerojatno emotivna godina. Godina u kojoj sam toliko toga naučila. A onda napokon i prihvatila. O sebi i o drugima. Bilo je toliko uspona i padova da više ne znam što je prevagnulo. Tolike sam borbe vodila, unutarnje i vanjske. Doživjela razočarenja i iznenađenja. Smijala se, plakala. Veselila…
Ove godine kasnim sa apsolutno svime. Točnije, ni malo me ne drži ono uobičajeno blagdansko raspoloženje. Poklone još nisam kupila.Kuću još nisam okitila.Špežu još nisam obavila.Kolače još nisam spekla. I ništa mi se od toga ove godine neda. Sve me nervira. Volja za svime je negdje nestala. Isparila. Prohujala s vihorom. Pšenicu sam tek jutros…
Da imaju veselo i neopterećeno odrastanje.Da imaju oslonac i podršku.Da su okruženi ljubavlju.Da budu opušteni i sretni.Razigrani. Neustrašivi.Slobodni.Da se izražavaju kako žele.Da budu što žele.Da ne poznaju strah.Da uče, istražuju.Da pitaju i traže odgovore.Da se razviju u dobre osobe, širokih vidika i otvorenih umova. U osobe koje se ne prestaju nadati. To želim svakom djetetu…