Kada svako jutro piješ enormnu količinu kave kao što ju ja pijem, onda postaneš prilično hiperaktivan. U tolikoj mjeri da do 10h ujutro napraviš SVE kućanske poslove, obaviš špežu i kreneš s kuhanjem. Ponavljam – s kuhanjem. Jer ja nisam ona “mala od kužine”. Kužina me ne voli i često me sabotira. Uvjerena sam u…
Kategorija: CRTICE O NIČEMU PREVIŠE
Ja sam baš to tako htjela!
Svi koji me znaju, znaju da imam problema s mjerama. Odnosno, JA MJERITI NE ZNAM. Ne razumijem brojeve. Jednostavno ih ne vidim. Visine, duljine, širine, dubine, centimetri, metri, pretvaranja veće u manje, manje u veće, kvadrature, površine, tlocrti… Ja vam to ništa, ali apsolutno ništa ne razumijem. Što je šteta, jel. Jer zbog moje nevjerojatne…
Prvo pojedi, pa onda odi.
About weekend. Ovaj vikend sam s djecom samovala. Pa sam prihvatila poziv svojih da dođem kod njih prespavati. Onda je brat komentirao da je znao da ću se prije ili kasnije doseliti starcima natrag, a meni je u glavi odjednom došla ona reklama za stambeni kredit kada se odrastao čovjek uvali roditeljima u krevet. Sljedeći…
Otisci na zidovima.
“Otisci na zidu 1”Roža, 5 godina Korištena tehnika:Čokoladni prsti razrijeđeni u vodi sa sapunom.Početna cijena:25 € ilitiga jedna kanta bijelog Jupola u Bauhausu.Recenzija “zadovoljnog” kupca:“Pa u p… materinu više! I vi i ovaj svinjac koji radite po kući!” “Otisci na zidu 2”Roža, 5 godina Ovo me dočekalo danas na zidu. Doživjela sam nervni slom. Onda…
Salutiranje!
Jedna slika prije izlaska iz kuće. Jer priča je sljedeća.Djeca su uredno spakirana i baš maloprije sretno otpravljena kod nonića na čuvanje.Tata je na putu.A mama……mama IDE NA SPA VIKEND SA CURAMA! Ok, kad kažem spa – mislim na to da sam si uzela knjigu koju mogu čitati u bilo koje doba DANA. U ruksak…
Sklon’te se ljudi, stižu stopala!
Jutra ponekada služe za kritičko promišljanje i samoanalizu. ”Kako to hodaš, mama?”, pita mene ona neki dan i bulji mi u stopala.”Kako hodam?”, pravim se začuđenom.”Pa čudno.””Ma o čemu ti, ne hodam čudno.”, iako hodam baš tako – čudno.”Da, hodaš. Ovako…”, demonstrira mi kako hodam. Kao da ja to ne znam.”Uopće ne hodam tako.”, odgovorim…
Sve što roditeljima treba.
Ne znam postoji li bolje pivo od Pöhjale.Ne znam.Odnosno znam – ne postoji. Nakon nje, ne morate više tražiti druge pive za vaša nepca. Ok, šalim se. Možete. Morate.Naravno da morate.Ali samo kažem, toliko je dobra. I neću vam ni govoriti da vam je nakon nje sve jako lijepo.Baš jako lijepo.Sve vam je… pa, veselo.Ništa…
Ponekada zaplačemo i mi.
Gdje god išli, što god isplanirali – s petogodišnjakom nekako uvijek ovako završi. Ali uvijek. Razlozi su razni.Meni jedni od “najdražih” su: • SKORO je zapela i SKORO je pala.• Kamenčić joj je ušao u sandalu. Plač je došao tek poslije. Tek nekoliko minuta NAKON što ga je mirne i hladne glave izvadila iz sandale.•…
Promjene.
2024. vs 2015. Stariji smo.Brojniji smo.Umorniji smo.S manje sati sna.Slabijih živaca.Malo veće mudrosti.S boljim humorom.I s drugačijom životnom srećom nego onda. I najbitnije!Vjerovali ili ne – mršaviji smo. Da, koliko se samo toga promijenilo.Nismo više isti ljudi.A opet… nekako ipak jesmo.
Najdraži drug.
Naš stan ima 54 kvadrata.5 prostorija i 20 zidova,ne računajući špajzu i balkon.Radno sposobnih zidova 15.Pod “radno sposobnim”, mislim na zidove koji mogu na sebe zaprimiti određen teret. Pod “teretom”, mislim na slike.Jasno. Danas, nakon gubitka najdražeg druga, bila sam toliko slobodna izbrojati spomenuti teret po zidovima, kako bih razumjela njegov odlazak.Razumjela.Opravdala.Oplakala.Kako god. 86.86 slika…



